Ima od toga više od trideset i četiri godine, a zlokobni govor Slobodana Miloševića s Gazimestana odjekuje i tutnji balkanskim gudurama, ali i u glavama pojedinih političkih likova i dan-danas. Jedan od njih je i Željko Komšić, koji se u javnosti predstavlja kao član krnjeg Predsjedništva BiH iz reda hrvatskoga naroda. Njegov govor u sarajevskoj Gradskoj vijećnici prvoga ožujka najbolji je pokazatelj toga. Zapravo loša kopija Miloševićevoga govora. I on kao Slobo najavljuje neke nove borbe.
No puno važnije od toga je što je u tom govoru obznanio sve neprijatelje svoje nacional- unitarističko-izolacionističke politike koja od Federacije želi napraviti jednonacionalni bošnjački entitet u kojem neće biti mjesta za Hrvate kao politički narod. I taj i takav govor nije izdeklamirao bošnjački član krnjeg Predsjedništva BiH Denis Bećirović, nego je mudri Bećirović, kao što je to svojedobno radio i mudri Šefik Džaferović, u prvi plan isturio Komšića. Neka on prozove sve unutarnje i vanjske neprijatelje – od iredente, kontrarevolucije, reakcije, bande, petokolonaša do frakcionaša!
A tko su svi ti neprijatelji? Evo kako se razmišlja. Donosimo top listu unutarnjih i vanjskih neprijatelja s obrazloženjem zašto su u toj skupini:
1. Hrvati u BiH – taj narod ponajviše smeta jer stoji na putu uspostave jednonacionalne države na čitavom području Federacije. Upravo se taj narod pobunio protiv tog plana pa ćemo ga prokazati kao UZP-ovce, fašiste i naravno prema tom narodu treba okrenuti mitraljez. Prema njima koristiti retoriku koju Putin koristi prema Ukrajincima. Pod svaku cijenu ga pretvoriti u nacionalnu manjinu.
2. Srbi u BiH – neprijatelj pod rednim brojem dva. Prema njima mitraljez nećemo okretati, ali i njih treba prokazivati i optuživati. Ovdje nije riječ o mržnji više o strahopoštovanju.
3. Hrvatska – treći na popisu je službeni Zagreb. Ta država ne valja jer stalno u institucijama EU-a i NATO-a rovari i lobira da BiH treba biti država tri konstitutivna naroda i svih građana. Zato su oni u vrhu naš top-liste. Prvo Zoran Milanović pa onda Andrej Plenković.
4. Srbija – nešto manji neprijatelj, ali svejedno neprijatelj jer štiti Daytonsko-pariški mirovni sporazum i stoji uz Republiku Srpsku.
5. Sjedinjene Američke Države – nekadašnji prijatelj sada je jedan od glavnih neprijatelja. Šalju izaslanike koji se ne slažu s našim viđenjem Bosne kao
jednonacionalne države. Izdajnici!
6. Ujedinjeno Kraljevstvo – slijepo prate politiku Washingtona koji je sada protiv nas.
7. Europska unija – tamo posebno rovare Hrvati, a povezali su se s Francuskom i Italijom. Njemačka bi nam i nešto pomogla, ali je nakon odlaska Angele Merkel preslaba. EU je izdao probosanski blok. A tek rezolucije i deklaracije Europskog parlamenta u kojima se poziva na federalizam, konsocijaciju i javni RTV servis na hrvatskom jeziku to je posebna uvreda!
8. Izrael – oni su posebna priča. Kao niti jedna druga država otvoreno su podržali Hrvate i plan HNS-a o izmjenama izbornog zakona. Iznimno opasni!
9. Bošnjaci koji nisu članovi SDA i DF-a (Osmorka, Šestorka, Trojka) – sve su to petokolonaši, plaćenici koji Bosnu hoće izručiti dušmanima. Na vrhu liste su Elmedin Konaković i Fahrudin Radončić.
10. Bošnjaci članovi SDA i DF-a koji se ne slažu s nacional-unitarističko- izolacionističkom politikom – frakcionaši koji sumnjaju, a neki čak idu tako daleko da preispituju odluke partijskog rukovodstva. Informbirovci! Za njih ne vrijedi ona – druga spasiti, a pojavu osuditi.
Dakle popis je podugačak. Sve su to neprijatelji na koje se ne može računati u idućim borbama. Pa tko su onda Komšićevi prijatelji na koje može računati u idućim borbama? I tu je popis dugačak, ali ćemo ga malo skratiti: Islamska Republika Iran, Republika Turska, Putinova Rusija, Lukašenkova Bjelorusija, Asadova Sirija, Sjeverna Koreja, vojna hunta u Mjanmaru, Pakistan, Alžir, Angola, Antigua i Barbuda, Azerbajdžan, Belize, Benin, Butan, Burundi, Kambodža, Kamerun, Središnjoafrička Republika, Čad, Komori, Kongo, Bjelokosna Obala, Džibuti, Egipat, Ekvatorijalna Gvineja, Etiopija, Fidži, Gabon, Gambija, Gana,
Gvineja, Gvineja Bisao, Gvajana, Jordan, Kenija, Kuvajt, Laos, Lesoto, Libija, Madagaskar, Malezija, Mali, Mauritanija, Mauricijus, Mongolija, Mozambik, Namibija, Nauru, Nepal, Niger, Nigerija, Papua Nova Gvineja, Katar, Ruanda, Senegal, Singapur, Solomonski Otoci, Južnoafrička Republika, Sudan, Tajland, Togo, Tunis, Uganda, Ujedinjeni Arapski Emirati, Tanzanija, Zambija…
Ne, nije ovo nasumičan popis nekih članica UN-a! U to društvo zemalja s visokim demokratskim i građanskim standardima ih je strpao upravo Željko Komšić zajedno s notornim Svenom Alkalajem koji kao Komšićev kadar ispred BiH u Općoj skupštini UN-a nije htio osuditi nasilje nad ženama u Iranu nego je bio suzdržan zajedno s gore navedenim zemljama od kojih su neke bile i protiv.
No Komšić nije pao s neba. On je bio dio plana. I to ne samo dio plana nacional-unitarista koji žele Federaciju pretvoriti u jednonacionalni entitet, nego i dio plana određenih međunarodnih krugova. Istih onih koji se danas zgražaju nad tim govorom. Istih onih koji po hodnicima šapuću kako je Komšić zlo za BiH. Istih onih koji mu nisu htjeli pljeskati kada ih je zovnuo i popljuvao u Gradskoj vijećnici. Gospodo stvorili ste Frankensteina – a sada uživajte u plodovima svoje rabote!
Piše: Miroslav Vasilj
