Na kraju života neće te drugi ljudi pitati gdje si bio, što si radio, kakav si bio, što je iza tebe ostalo. Možda se netko od bližnjih i zapita koliko si ostavio, ali to tebi više ništa neće značiti.
Na kraju života pitat će te Bog. Pred njega ćeš stati i tvoj život će pričati, pričat će ono učinjeno i ne učinjeno. Pričat će ono izrečeno i prešućeno. Pričat će ono čemu si posvetio svoje vrijeme i ono zanemareno.
Zašto se toliko zamaraš onim što drugi misle i govore o tebi? Nikome drugome nećeš polagati račun svoga života jer ti ga nitko drugi nije ni dao, osim Boga. Pitaj se kakav je tvoj život u njegovim očima, ne kakav je očima drugih.
Nemoj se zamarati onim kako će te tko gledati, tko će ti biti naklonjen, tko će te voljeti, kome ćeš smetati, jer oni koji nisu zadovoljni svojim životom ulazit će u tuđi i pokušati ga mijenjati i prilagođavati.
Zašto se toliko zamaraš onim što drugi misle i govore o tebi? Ne misle ljudi o tebi koliko misliš. Ne uspoređuj se s drugima. Svako ima svoj put i svoj cilj. Kakva je to utrka u kojoj idemo suprotnim pravcima a želimo jedan drugoga pobjediti?
Živi život koji ti je Bog dao svjestan da imaš nešto što nitko drugi nema i da je tvoje poslanje drugačije od poslanja drugih. Zato se prestani uspoređivati i nadmetati.
Zašto se toliko zamaraš onim što drugi misle i govore o tebi? Gledaj jedino ono što kaže tvoja savjest, s njome ćeš pred Boga. Tvoja djela će zapisati priču tvoga života s kojom ćeš donijeti Bogu ono što si stvorio i ostavio iza sebe.
Zato gledaj da svaki dan ostaviš nešto lijepo, pružiti nekome snagu, pomoć, nadu, utjehu, ohrabrenje jer jedino ćeš to ponijeti sa ovog svijeta. Drugim stvarima se ne zamaraj, nisu važne!
Piše: Mario Žuvela
