Biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić napušta Hercegovinu i preuzima novu dužnost.
Biskup Petar Palić naslijedio je teret koji mu je ostavio njegov prethodnik Ratko Perić, Međugorski fenomen i Hercegovački slučaj, koji nije niti pokušao riješiti, možda zato što je i sam znao da je na proputovanju i da neće dugo ostati u Hercegovini. Odmah po preuzimanju dužnosti našli su se u središtu pozornosti javnosti, ali ni u jednom ni u drugom biskup Palić nije se previše trudio i isticao.
Nakon 27 godina službe mostarski biskup Ratko Perić predao je pastirski štap novom biskupu Petru Paliću.
Od vladavine Ratka Perića Hercegovina će se još dugo oporavljati, a najgore je što “biskup u miru”, kako stvari stoje, nikad nije ni otišao, te je i dalje sa svima u ratu.
Navikli smo da gazi po franjevcima Hercegovine čiji će mu vođa zamalo poljubiti cipele na odlasku i govoriti mu oprosti (nadajući se obećanoj biskupskoj kapici) dok Perić priprema i piše knjigu protiv njega.
Biskup Petar Palić nastavio je stopama svog prethodnika sa svojim pogledima na Međugorski fenomen i Hercegovački slučaj. “Ima otvorenih rana koje će trebati zaliječiti”, kaže novi biskup, koji nije najbolje prihvaćen među vjernicima u Hercegovini.
Nije poznato tko će biti nasljednik biskupa Petra Palića i nakon njega zasjesti u vruću fotelju poglavara Mostarsko-duvanjske biskupije, no prema izvorima iz Crkve biskup Petar Palić uskoro će napustiti službu u Hercegovini jer odlazi na novu.
Dobro upućeni i obaviješteni sugovornik Hercegovačkog portala tvrdi: biskup Petar Palić će uskoro preuzeti novu dužnost, no još se s sigurnošću tvrdnje ne zna točno hoće li biti splitsko – makarski nadbiskup ili će voditi neku od biskupija u Dalmaciji.
Jedino sa čime se biskup Palić može pohvaliti da je učinio u Hercegovini od svoga dolaska jeste da je odlukom Vijeća ministara BiH dobio državljanstvo Bosne i Hercegovine kako se pravno ne bi tretirao kao strani državljanin na privremenom radu.
“Franjevci svakako imaju svoje mjesto i ulogu u poslanju sveopće Crkve. Crkva bi bila vrlo siromašna bez utemeljitelja redovničkih zajednica, među kojima je i sv. Franjo i njegovi duhovnih sinovi. Spomenuvši u svom obraćanju na dan objave biskupskog imenovanja fra Franju Brkića, župnika u Janjevu, nisam htio nikome ugoditi, jer nemam razloga, a još manje potrebe, nego sa zahvalnošću odati priznanje tom skromnom sinu sv. Franje i naše Hercegovine, njegove ljubavi prema Crkvi i hrvatskom narodu u tom dijelu nemirnog Balkana. Ovim putem želim zahvaliti brojnim franjevcima, a želim i molim samo jedno: da svojim životom i radom nastoje biti što sličniji svome utemeljitelju sv. Franji”, rekao je biskup Petar Palić prilikom svoga dolaska u Mostar i Hercegovinu.
Je li vrijeme za fratra biskupa!?
Franjevci su nakon svoga dolaska u Primorje (Dalmacija) djelovali u Hercegovini (Put iz Dubrovnika prema Bosni) i u Bosni kao misionari. Tijekom vremena srodili su se s vjernicima. Franjevci su jedina živuća institucija koja je nadživjela srednjovjekovne banove, Bosanske kraljeve, turske sultane, austougarske careve, karađorđevića dinastiju, Nezavisnu Državu Hrvatsku, komunističku vlast sa svim njezinim masakrima i uzništvima. I doživjela zoru slobode koju danas dijelimo s vjernim i svjesnim narodom.
Problem počinje s austrougarskom okupacijom. Budući da je Austrougarska htjela germanizirati Bosnu i Hercegovinu, zatražila je od Svete Stolice da uvede u Bosnu svjetovno svećenstvo, ne bi li tako odvojila narod od franjevačkog utjecaja. Zato je, protjeravši zadnjeg bosanskog biskupa franjevca fra Paškala Vujičića u Dalmaciju, dovela stranca popa – svoga biskupa Nijemca dr. Josipa Stadlera u Sarajevo.
U tom kontekstu odluka pape Leona XIII. ne slobodno nego pod prisilom Bečkoga dvora uvodi u Bosnu redovitu hijerarhiju svojom bulom “Ex hac augusta” 5. srpnja 1881. Tko želi što objektivnije i što više o (do)znati može pročitati mnoge knjige o tom napisane, a posebice preporučujemo: “Uspostava redovite katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini” od dr. fra Berislava Gavranovića, “Lucerna lucens” od dr. fra Ignacija Gavrana i “Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler“, od dr. fra Velimira Blaževića. Da je kojom srećom Sveta Stolica, vođena evanđeoskim pobudama i ljudskom razboritošću, odbila bečku prisilu, ona bi iskoristila višestoljetno iskustvo tada jedinog domaćeg klera franjevaca pa ih uvela u redovitu crkvenu hijerarhiju.
Reakcija na neprimjerenu akciju biskupa Čule zove se i jest hercegovački slučaj
Ne radi se, dakle, u Hercegovini o pobuni protiv crkvenih zakona ni protiv biskupa kao takvog, nego samo o pobuni protiv loših postupaka i loših poteza kojih ima u svakoj ljudskoj zajednici pa i u Crkvi. Dok druge zajednice kako-tako svježe odluke podvrgavaju kritici, u skladu s izrekom: “Bolje spriječiti nego liječiti!”, u Crkvi toga, još nema.
KRIST SE U HERCEGOVINI VEĆ POLA STOLJEĆA ZNOJI KRVAVIM ZNOJEM. Puno je ovdje isplakano suza i izgovoreno u nebo vapijućih molitvi da bi Gospodin nijemo promatrao ovo što vi neki iz centara moći radite Hercegovini. Iako nas tlačite, ponižavate, gazite, da bismo zaustavili rat kojeg ste vi započeli, pružamo vam ruku pomirenja da ovu dokumentiranu laž strovalimo u provaliju prije nego što Krist koji se ovdje pola stoljeća znoji krvavim znojem sve nas ne potopi. Neka vam uvijek u primisli bude dječak koji je rekao: SVE ĆU VAS REĆI BOGU. Jer život prođe prije nego što se nadate, a sve te pozicije moći zbog vas, zbog nas, zbog kojih vas sada u nebesa dižu oni koje smatrate prijateljima, i one će proći, reče nam Fra Vendelin Karačić prije smrti.
Dok se u svijetu zatvaraju crkve, progonjeni franjevci iz mučeničkih župa okupljaju vjernike čiji broj, unatoč svemu, raste. Ako je Papa mogao donijeti promjene u cijelu veliku Crkvu, onda i biskup može barem u dio male Hercegovine, a Vatikan će prihvatiti svaku biskopovu odluku. Kao što je Papa Benedikt XVI odbio “kažnjene fratre” 2006. godine svesti na laički status, tako im današnji Papa Franjo može vratiti sva prava, kao i prava napaćenih franjevačkih župa koje su i kao takve sačuvale vjeru na ovom tvrdom kamenu.
Je li vrijeme da prestane, slijepa primjena slova zakona na štetu razbora, taktičnosti i ljubavi? Ili, ako još nije vrijeme neka se zakon ponovno analizira. Jer zakon koji je utemeljen na laži, a Romanis Pontificibus za koji je navedeno da je nastao kao dogovor biskupa, franjevaca i naroda uistinu je utemeljen na laži jer nikakvog dogovora nije bilo, onda se može razgovarati o preinakama zakona.
Papa Franjo kao vrhovni poglavar Crkve bio bi najsretniji da se slučaj zatvori na radost naroda…
