U povodu godišnjice smrti Časnog Sluge Božjeg Petra Barbarića u Memorijalnom centru „Sluga Božji Petar Barbarić“ u Šiljevištima (Klobuk) u četvrtak 13. travnja svetu Misu slavio je kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup u miru.
Naime, na veliki četvrtak 1897., bio je to 15. dan travnja mjeseca – u travničkom je sjemeništu oko dva sata popodne tadašnji generalni prefekt p. Antun Puntigam stajao kraj samrtne postelje svoga najboljega sjemeništarca, Petra Barbarića. Bili su to posljednji časovi Petrova mladoga života. Mladić nije navršio još ni 23. godinu života.
U ime župe Klobuk kojoj pripadaju i Šiljevišta kardinala je od srca pozdravio i zahvalio mu na dolasku fra Ante Kurtović, klobučki župnik. U prigodnoj propovijedi uzoriti kardinal je govorio o životu Petra Barbarića od djetinjstva do smrti. U proljeće godine 1886., kad je Petru bilo već 12 godina, otvorena je u Veljacima osnovna škola, prva u onome kraju. Među njezinim prvim đacima bio je Petar Barbarić. Do škole mu je bilo sat i pol hoda i to preko brda i potoka. Taj teški put morao je danomice dvaput prevaliti. Željan znanja hrlio je u školu kao da ga neka viša sila nosi. Njegov dobri učitelj Vuksan ponosio se njime kao svojim najboljim učenikom, a i Petar je volio i poštivao svoga učitelja te ga čitav život zadržao u zahvalnom sjećanju. Iz toga školskoga života vrijedno je spomenuti da je jednoga zimskoga dana, za vrijeme velike bure i mećave, Petar jedini došao u školu. Zahvaljujući svojoj prirodnoj nadarenosti, a još više zalaganju, Petar je uspio u dvije godine završiti četiri razreda i to s izvrsnim uspjehom. Godine 1889. rektor je travničkoga sjemeništa razaslao pismo učiteljima po Bosni i Hercegovini moleći ih da mu preporuče dobre i nadarene mladiće koji bi se željeli posvetiti svećeničkom staležu. Veljački učitelj Vuksan sjetio se odmah Petra. A Petru je to bilo kao glas i dar samoga neba. Ponudu je objeručke prihvatio a roditelji su se s time složili.
Odlučio je postati novak isusovačkog reda te je pri koncu gimnazije, na smrtnoj postelji, položio redovničke zavjete u Družbi Isusovoj. Umro je 15. travnja 1897. od upale pluća. Već za života je bio revan u apostolatu pa je obraćao grešnike, prevodio pobožne spise, uveo u sjemenište pobožnost Srcu Isusovu, a u svojoj rodnoj župi osnovao je Bratovštinu Gospine krunice. Hrvati u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj utječu se njegovom nebeskom zagovoru i rado hodočaste na njegov grob, koji se od 1935. nalazi u sjemenišnoj crkvi u Travniku. U tijeku je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim, a 2015. godine je papa Franjo dopustio da se objavi Dekret o herojskim krepostima, pa se može zvati „časni Sluga Božji.“ Petar je živio po načelu da „od svih putova što vode u nebo, najkraći, najlakši i najpouzdaniji je onoj kojim čovjek ide ispunjavajući svoje obične dužnosti“, rekao je uzoriti kardinal.
Prije svete Mise molila se Krunica kao i svakog četvrtka u Memorijalnom centru, a Svetu misu je popratio svojim liturgijskim pjevanjem župni zbor IUSTUS (Pravednik) iz župe „Sv.Josipa Radnika“ s Domanovića pod ravnanjem bivšeg župnika don Gordana Božića i sadašnjeg don Tomislava Rajiča.
Piše: Mile Kraljević
Hercegovački portal
