Za razliku od prethodnih godina kada je sredinom travnja berba jagoda bila u punom jeku u dolini Neretve i susjednom Vrgorcu jagode su zakasnile zbog nepovoljnih vremenskih prilika, poglavito zahlađenja koncem ožujka.
Premda se berba na Neretvanskim plantažama mjeri ubranim gajbicama a veće količine očekuju se tek za desetak dana na hrvatskim tržnicama i po trgovačkim centrima već se može naći jagoda sa oznakom “neretvanska” ili “vrgoračka”.
Nije to jagoda iz Neretve ili Vrgorca, već iz Grčke i Španjolske kojom se varaju naivni kupci.
To je razljutilo ovdašnje proizvođače, koji naglašavaju da se isti scenarij ponavlja svake godine kada se uvozne jagode nude kao domaće. Proizvođači sa kojima smo razgovarali kažu da nije problem u uvozu jagoda, već je problem što se uvozno prepakira i deklarira kao neretvansko, što je čista prijevara, piše Dubrovački vjesnik.
Ovakve jagode onako od oka izgledaju kao vjerna kopija originala ali kada se probaju vrlo brzo shvatite da su bez okusa i mirisa. Prodaju se po visokim cijenama ponegdje čak i po 7 EUR-a za kilogram.
Otkupljivački centri u dolini Neretve još nisu započeli otkupljivati jagode jer nema dovoljno količina za berbu, što znači da proizvođači jagode samostalno mogu prodavati na tržnicama ali svakako je riječ o minimalnim količinama koje ne mogu napuniti hrvatske tržnice.
Proizvođači jagoda ističu da su veliki ulazni troškovi, sadnica, gnojiva, repormaterijala, radne snage zbog čega im je proizvodnja neisplativa. Jagoda po jednoj stabljici može dati oko 600 grama uroda ako su povoljne vremenske prilike.
Jagode godinama proizvodi Petar Bjeliš na plantažama nedaleko od Ušća Neretve. Ovog proljeća očekuje urod od oko 25 tona ukoliko ne bude ekstremnih vremenskih neprilika jer se proizvodnja odvija na otvorenom.
Uvoz ubija domaću proizvodnju i pitanje je kada će neretvanski i vrgorački jagodari odustati od proizvodnje koja im je postala skupa.