OBRAĆANJE VISOKOG PREDSTAVNIKA CHRISTIANA SCHMIDTA VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA.
Govor visokog predstavnika izazvao je brojne reakcije u Bosni i Hercegovini.
Zbog toga u cijelosti donosimo obraćanje Christiana Schmidta pred Vijećem sigurnosti UN-a u New Yorku:
– Prošla su gotovo tri desetljeća od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Vidim ohrabrujuća kretanja u postkonfliktnoj Bosni i Hercegovini, ali vidim i duboke prijetnje osnovama Mirovnog sporazuma. Drago mi je što imam priliku Vijeće sigurnosti UN-a izvijestiti o situaciji. Povijesno, geografski i kulturno, zemlja se nezaustavljivo kreće k europskim integracijama. Funkcionalnost vlasti na svim razinama u Bosni i Hercegovini od najveće je važnosti, kako za potpunu provedbu Daytonskog sporazuma tako i za napredovanje na putu k EU. Ključni korak na tom putu je status kandidata za članstvo u EU, koji je Bosni i Hercegovini dodijeljen 15. prosinca 2022. godine. To je donijelo pozitivnu energiju, a stanovništvo ga je pozdravilo – poručio je Schmidt u obraćanju.
”Otkočena” Federacija
– Pozitivnu energiju donijelo je i brzo formiranje izvršne i zakonodavne vlasti na gotovo svim razinama u zemlji nakon općih izbora 2. listopada. Imenovanje izvršne vlasti na razini Bosne i Hercegovine i Republike Srpske bilo je brzo. Obje vlade su uspostavljene i one su operativne.
Međutim, entitet Federacija sedam je mjeseci bio zatočen u pat-poziciji između političkih blokova. To je predstavljalo prijetnju destabilizacije i institucionalne disfunkcionalnosti, kojom sam se u velikoj mjeri bavio u svojim odlukama iz listopada i travnja.
Dvadeset i sedmog travnja, kada su istekli svi ustavni rokovi, omogućio sam Zastupničkom domu Federacije BiH da glasa o sastavu Vlade koju je predložila većina zastupnika, a koji je formalno bio prijedlog predsjednice Federacije Lidije Bradare. Zastupnički dom Federacije izglasao je ovaj prijedlog sastava Vlade 28. travnja. Krajnji rezultat je stabilna i potpuno funkcionalna Federacija.
Nadalje, drago mi je što mogu obavijestiti Vijeće da je Ustavni sud BiH u ožujku 2023. zaključio da su moje listopadske odluke u potpunosti u skladu s Ustavom BiH i relevantnim međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima.
Unatoč tome, usvajanje zakonodavstva kojim se ukida diskriminacija ostaje jedan od najvažnijih zadataka da bi se u bliskoj budućnosti provele odluke iz skupine predmeta Sejdić -Finci i drugi.
Jedan od ključnih izazova za potpunu provedbu Daytonskog sporazuma dolazi iz Republike Srpske, drugog entiteta. Ono što se događa u ovom entitetu nije tek uobičajeno stanje stvari.
Tijekom razdoblja na koje se odnosi ovo izvješće imali smo dramatičan porast secesionističkog pozicioniranja i retorike entitetskog rukovodstva. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik otvoreno se zalaže za neovisnost Republike Srpske i čak je javno govorio o priključenju Republike Srpske Srbiji. Ovo dovodi u pitanje osnove Daytonskog mirovnog sporazuma i ima za cilj secesionističku politiku – kazao je visoki predstavnik.
– Posebno sam zabrinut zbog zajedničke izjave koju su 24. travnja potpisale vladajuće stranke u Republici Srpskoj. Čini se da je ta izjava akcijski plan za secesiju. U njoj se spominje da su dva entiteta, a ne država, isključivi vlasnici državne imovine i pobijaju ovlasti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Potpisnici obvezuju predstavnike RS-a u državnim institucijama da obustave donošenje odluka na državnoj razini dok Vlada i Skupština Republike Srpske ne odobre njihove odluke. U priopćenju se pozivaju suci iz reda srpskog naroda da se povuku iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Također se poziva na uspostavljanje policijske jedinice za obavljanje takozvanog nadgledanja granice između entiteta. Nijedna od ovih mjera nije u skladu s Daytonskim sporazumom. One predstavljaju jasnu prijetnju za državne institucije i jedinstvo zemlje.
U pismu upućenom Radovanu Viškoviću, premijeru Republike Srpske, 6. ožujka 2023. godine, predsjednik Dodik je istaknuo pogrešno i obmanjujuće tumačenje Daytonskog sporazuma i ustavnog okvira. On zanemaruje eksplicitne odredbe Ustava koje podržavaju načelo kontinuiteta između Republike Bosne i Hercegovine i današnje Bosne i Hercegovine – načelo koje je u više navrata potvrdio i Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
Unutar Republike Srpske novi zakoni i inicijative koje je pokrenula vladajuća koalicija sužavaju prostor za građansko društvo i neovisne medije. Bosna i Hercegovina ne smije postati zemlja podijeljena između autoritarnosti u jednom entitetu i demokracije u drugom.
Također, u BiH se još uvijek mora riješiti pitanje državne imovine, i to konsenzusom. BiH je jedina država bivše Jugoslavije koja do sada nije uspjela riješiti pitanje jugoslavenskog nasljeđa.
Izgleda da na sceni imamo namjeru da se osigura domaća podrška putem pogrešnog tumačenja pravnih i političkih činjenica te tvrdnjom da bi rješavanje pitanja državne i vojne imovine dovelo u pitanje samo postojanje Republike Srpske. Entitetske vlasti i dalje ne poštuju konačne i obvezujuće odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i pokušavaju urediti tu materiju kršeći spomenute odluke. To je bio slučaj sa Zakonom o nekretninama, koji je usvojila Narodna skupština Republike Srpske, a koji sam suspendirao 27. veljače. U međuvremenu Ustavni sud BiH je poništio taj zakon. Ako država, entiteti, županije i općine uspiju naći rješenje o državnoj imovini, to će koristiti svima i nitko neće biti na gubitku.
U zajedničkoj izjavi Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 22. ožujka veleposlanici su izrazili duboku zabrinutost zbog nedavnih događanja u Republici Srpskoj. Međunarodni partneri moraju nastaviti djelovati iznošenjem jedinstvenog stava.
Državni Ustav jamči postojanje obaju entiteta i Distrikta Brčko, ali zabranjuje entitetima da se odcijepe ili ujedine s drugom državom. Svaki korak u tom smjeru imao bi opasne implikacije. To bi izravno ugrozilo 28 godina mira i napretka. Ne možemo se povući i dopustiti da politička taktika podjela ugrozi državu Bosnu i Hercegovinu i koheziju njezina društva.
Pozdravljam uvjeravanja koja su stigla iz susjednih država, odnosno Srbije i Hrvatske, da u potpunosti poštuju teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine. Također sam zahvalan na kontinuiranoj prisutnošću misije EUFOR – ALTHEA. Ona je vojni pandan OHR-u kao daytonskoj instituciji, mjera za izgradnju povjerenja i nužno sredstvo za očuvanje mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Uloga misije EUFOR – ALTHEA ostaje od ključne važnosti – poručio je Schmidt.
Izgradnja povjerenja
– Postignut je neznatan napredak u provođenju Programa 5+2 – osim napretka u pogledu usvajanja proračuna na različitim razinama vlasti, što doprinosi fiskalnoj održivosti, kao i nekih pozitivnih pomaka u Distriktu Brčko. Bosna i Hercegovina se još uvijek suočava sa značajnim izazovima u pogledu državne i vojne imovine, vladavine prava i različitih aspekata fiskalne održivosti. Postoje pokušaji da se ispoštuju prijedlozi EU i provedu europski standardi, ali to se odvija dosta sporo. Očekujemo i nadamo se, a ovo je zapažanje, da će se sada ubrzati napredak u ovoj oblasti jer imamo Vladu koja je preuzela vlast i djeluje u punom kapacitetu. Ured visokog predstavnika i dalje je opredijeljen u namjeri da surađuje s tijelima vlasti na postizanju ovih ciljeva.
Što se tiče ekonomije, ekonomski rast se nastavlja unatoč izazovima, kao što je pritisak uslijed sve veće inflacije. Prethodnih godina neizvjesno i neadekvatno financiranje utjecalo je na sposobnost institucija Bosne i Hercegovine da ispunjavaju svoje zakonske obveze. U tom smislu usvajanje većeg proračuna za 2023. godinu predstavlja pozitivan pomak.
Izgradnja povjerenja predstavlja neodvojiv dio napora usmjerenih na osiguranje održivog mira i napretka u Bosni i Hercegovini.
Nedavna analiza Balkan Insighta pokazuje da su rat u Ukrajini i pandemija pogoršali situaciju osoba koje su preživjele ratne traume u Bosni i Hercegovini. U ovoj studiji jedan razvojačeni branitelj kaže da rat u Ukrajini vraća sjećanja na ono što je preživio: “Prestao sam gledati vijesti iz Ukrajine. Ne mogu.”
U Bosni i Hercegovini traume su i dalje uvelike prisutne, a zbog nedostatka institucionalnih resursa često ostaju neriješene. Pozivam članove međunarodne zajednice da podrže napore u BiH usmjerene na liječenje općeprisutnih trauma u društvu, kao i javne i privatne donatore da pruže svoju pomoć onima koji su propatili i još uvijek najviše pate. U ovom kontekstu želim istaknuti doprinos koji UN i njegove agencije daju u pogledu pružanja podrške osobama koje su doživjele traumu. Trebamo nastaviti s tim aktivnostima.
Negiranje genocida u Srebrenici i veličanje ratnih zločinaca i dalje predstavljaju problem. Sjećanje, obilježavanje događaja i upoznavanje budućih generacija s istinom preduvjeti su za miran suživot među različitim skupinama u BiH. Bez toga ova država ne može proći tranziciju iz poslijeratnog društva i postati moderna, ujedinjena i demokratska zemlja. Imajući to na umu, svojom odlukom od 20. veljača izmijenio sam Zakon o Memorijalnom centru Srebrenica -Potočari kako bi se ovaj centar mogao proširiti i intenzivirati svoj angažman.
Drago mi je da je Grad Mostar nedavno promijenio nazive ulica koje su nosile imena vodećih pripadnika ustaškog režima iz Drugog svjetskog rata. Na regionalnom planu vidim da su mnogi gradonačelnici, načelnici općina i predstavnici nevladinih organizacija opredijeljeni baviti se ovim pitanjima. Ali potrebno je još puno toga uraditi.
Kada je u pitanju procesuiranje ratnih zločina, Bosna i Hercegovina je najnaprednija zemlja u regiji. Ali čak i sada, nakon što je Haaški sud (MKSJ) obavio svoj posao, međunarodna zajednica treba u potpunosti podržati procesuiranje genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti s obzirom na to da treba procesuirati još tisuće slučajeva.
Ratni zločinci koje je osudio međunarodni sud moraju biti upisani u kaznenu evidenciju Bosne i Hercegovine. Pozdravljam napore da se za ovaj proces uspostavi pravna osnova i spreman sam to podržati. Tijesno surađujem s registrarom Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u Hagu.
Osobe koje su osuđene i odslužile su zatvorsku kaznu ne trebaju istupati u javnosti, osim u slučajevima kad imaju nešto kazati o ispravljanju učinjenog i kad izražavaju poštovanje prema žrtvama. Školski programi koji se razlikuju na etničkoj osnovi ne mogu pobijediti sjene prošlosti. Različitosti konstitutivnih naroda moraju se poštovati, ali mora postojati i prostor za građane koji nisu pripadnici ovih etničkih skupina.
Nejedinstvo u vanjskoj i obrambenoj politici još je jedan nedostatak u Bosni i Hercegovini. Za Bosnu i Hercegovinu bilo bi korisno da se tri člana Predsjedništva češće dogovaraju o zajedničkim vanjskopolitičkim stavovima u interesu zemlje i svih njezinih građana. Suočeni s kontinuiranom nestabilnošću, stanovnici BiH – posebno mladi ljudi – napuštaju zemlju u rekordnom broju. Stopa udjela mladih ljudi u politici je niska. Kad govore o razlozima za odlazak, mnogi spominju rasprostranjenu korupciju, nepotizam, segregaciju u obrazovnom sustavu, podijeljeno društvo i ograničeno tržište rada.
Sveukupna stopa sudjelovanja žena u BiH u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti i dalje je niska. Nakon izbora u listopadu 2022. godine žene su ipak imenovane na neke visoke političke pozicije. Ovdje govorim o gospođi Željki Cvijanović, predsjedateljici Predsjedništva Bosne i Hercegovine, gospođi Borjani Krišto, predsjedateljici Vijeća ministara, i gospođi Lidiji Bradari, predsjednici Federacije BiH. Žene čine oko 20% sastava državnih i entitetskih parlamenata. Ovaj postotak je još manji u izvršnim tijelima vlasti, posebno na lokalnoj razini.
Diskriminacija u Bosni i Hercegovini složen je problem koji obuhvaća mnoga pitanja i skupine. Etničkim manjinama i osobama koje nisu pripadnici ni jednog konstitutivnog naroda, ostalim, zabranjeno je obavljanje određenih javnih funkcija koje su rezervirane za pripadnike konstitutivnih naroda.
Stoga pozivam političke lidere u Bosni i Hercegovini da pokrenu sveobuhvatne ustavne i zakonske reforme u cilju rješavanja ovog problema i provedbe relevantnih odluka Europskog suda za ljudska prava. Uvođenjem novih zakona i izmjena i dopuna Ustava u cilju ukidanja diskriminacije možemo riješiti nedostatke Aneksa 4 Daytonskog sporazuma, a to je Ustav BiH.
Manjine se često suočavaju s etničkom i vjerskom diskriminacijom. Ovo je posebno slučaj s povratnicima. I dalje je rasprostranjena socijalna isključenost i diskriminacija Roma, posebno u pogledu stanovanja, zapošljavanja, obrazovanja i pristupa uslugama zdravstvene zaštite. Potrebno je uložiti više napora u borbu protiv diskriminacije i promoviranje tolerancije u interesu jačanja stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Svi oni koji osjećaju posljedice onog što su doživjeli tijekom rata žele imati uvjeravanje da će se štititi mir. Ovu njihovu potrebu posebno razumiju politički i vjerski lideri. Ovdje također želim istaknuti doprinos uvaženog reisu-l-uleme, poglavara Islamske zajednice. Često se čuju izjave kojima se izražavaju strahovi onih kojima je on oslonac. Moramo saslušati što se govori i razumjeti da postoji osjećaj neizvjesnosti i nedovoljne sigurnosti. Uvaženi reis, poglavar Islamske zajednice, osobno je doživio napade i poniženja tijekom rata i sada je dio međureligijskog dijaloga koji trebamo podržati.
Mi kao međunarodna zajednica moramo obnoviti svoje obećanje koje smo dali Bosni i Hercegovini 1995. godine: nikad više! Oni koji dovode u pitanje mir zaslužuju jasan odgovor. Ako kažemo “nikad više”, moramo djelovati u skladu sa svojim obećanjem.
Teritorijalni integritet BiH
Na kraju naglasit ću samo jednu poruku: o suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine nema pregovora. Granice unutar BiH ne postoje i neće postojati. Poštivanje ustavnog, pravnog i institucionalnog okvira zemlje je kamen temeljac dugotrajnog mira, stabilnosti i napretka. Bez toga Bosna i Hercegovina – na štetu svih njezinih građana – ne može napredovati k Europskoj uniji. Nužno je ići k članstvu u EU i usvajanju europskih standarda kako bi Daytonski sporazum postupno mogao postati sastavni dio ovog napretka te da se o njemu raspravlja samo kada je to apsolutno nužno.
Cijenim dijalog i otvorenost u komunikaciji s političkim akterima u Bosni i Hercegovini i regionalnim sugovornicima. Nadam se budućnosti Bosne i Hercegovine u europskoj obitelji.
Kada govorimo o mladim ljudima, imam osjećaj da mnogi odlaze, ali neki i ostaju. Oni koji ostaju ne slažu se sa sadašnjom situacijom. Kad im se pruži prilika, žele raditi za bolju budućnost, žele dati veći doprinos. Mislim da bi ovoj zemlji to moglo osigurati najbolji mogući zamah. Moje izvješće pokazuje neka problematična kretanja. Ali završava s dozom nade – poručio je Christian Schmidt u New Yorku.
