Lako se odmoriti od naporna posla kad je samo naše tijelo umorno, tad je dovoljan jedan dobar san i opet je sve kao i prije, ali što ako smo umorni od života, od neprestanog dokazivanja da vrijedimo, da možemo, da budemo priznati, prihvaćeni i voljeni.
Kako ćemo se onda odmoriti? Isus je liječnik i lijek svakom tko dođe k Njemu, čak nas i poziva:
Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti (Mt 11,28).
Zašto nas Isus poziva k sebi u ovom retku?
Ne radi tjelesnog ili psihičkog ozdravljenja, nego radi duhovnog ozdravljenja. Ove riječi na izvorno hebrejskom jeziku označavaju one koji su skršena srca. U Ps 147,3 čitamo: On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove. Isus i danas nudi lijek svojem narodu.
Tad u to što činimo ne možemo uložiti svoje najbolje snage, jer se tijelo i um ne mogu posve usredotočiti na isti predmet. To pokazuje da bismo trebali prekinuti posao i odmoriti se.
Ljudi se najčešće odmaraju koristeći san, dokolicu, šetnju, razgovor, igru, TV i sl. Tad odmore tijelo i to pomaže ako je umor samo tjelesni. Pritom psiha i duh mogu ostati jednako opterećeni.
Ima ljudi koji idu na godišnji odmor, a nakon povratka kući moraju se odmoriti od godišnjeg odmora. što ako smo umorni od života, od neprestanog dokazivanja da vrijedimo, da možemo, da budemo priznati, prihvaćeni i voljeni.
Kako ćemo se onda odmoriti? Lako se odmoriti od naporna posla kad je samo naše tijelo umorno, tad je dovoljan jedan dobar san i opet je sve kao i prije, ali što ako smo umorni od života, od neprestanog dokazivanja da vrijedimo, da možemo, da budemo priznati, prihvaćeni i voljeni. Kako ćemo se onda odmoriti?
KAKO I KAD NASTAJE TAJ UMOR?
Vidimo najprije kako i kad nastaje taj umor? Prvo, zbog nedostatka prihvaćenosti, ljubavi, blizine, sigurnosti, vrijednosti. Što tad valja činiti kad čak i kažemo: Sad mi je svega dosta, ne mogu više? Potrebne su samo dvije stvari, da smo umorni i da dođemo k Isusu.
Bog uzima naš umor i njegove uzroke te nas ispunja svojom ljubavlju u kojoj pronalazimo radost i odmor Dođemo li k Isusu, On će nas cjelovito odmoriti. Nemamo potrebu za nekim drugim odmorom, jer je cijelo biće u miru i tad možemo izabrati pravilan ritam između rada i odmora.
Pred njim možemo biti kakvi jesmo, on nas poznaje, niti moramo glumiti niti se dokazivati. Bog nas poznaje i zna sve naše potrebe, mi ostajemo djeca Božja, bez obzira koliko imamo godina. Kao djeca možemo doći Ocu te mu reći sve što nas opterećuje i što ne možemo više nositi, jer nadilazi naše snage. Istovremeno znamo da je Otac koji nas ljubi naš Svemogući Bog i da on može nositi naš teret, jer je moćan i hoće, jer je dobar i ljubi nas.
Ako nas je više povrijedio otac, idimo u molitvi u naručje Oca Nebeskog, jer mi smo po krštenju djeca Božja. Ako nas je više povrijedila majka, molimo u naručju Blažene Djevice Marije ili, ako je to bio brat ili netko drugi, u molitvi se smjestimo u mašti u Isusov zagrljaj.
Piše: s. Biserka Jagunić
