Ima li mjesta spomeniku Gojku Šušku u Zagrebu? Pitanje je to koje će se u idući utorak naći na dnevnom redu sjednice Vijeća zagrebačke četvrti Donji grad, a nakon što je Zajednica udruga i članova HVIDRA Grada Zagreba, uz podršku više drugih veteranskih udruga proizašlih iz Domovinskog rata, tom tijelu lokalne zajednice odaslala dopis u kojem navode da su pokrenuli inicijativu za postavljanjem spomenika ratnom ministru obrane RH.
Veterani od Vijeća zapravo traže podršku u nastojanjima da preko nadležnih ureda Grada Zagreba dobiju mogućnost podizanja spomenika Šušku, koji bi bio postavljen preko puta Ministarstva obrane u parku Petra Krešimira IV., i kako navode u dopisu, “upravo u blizini mjesta gdje je toliko toga dao za Republiku Hrvatsku i naš voljeni Zagreb” u kojem je živio čitavih osam godina do smrti 1998. godine, javljaju Novosti.
Premijer Andrej Plenković još je u rujnu 2018. na izbornom Saboru Zajednice branitelja HDZ-a “Gojko Šušak” najavio podizanje spomenika ratnom ministru, no tada je promptno reagirala Inicijativa mladih za ljudska prava, podsjetivši tadašnju povjerenicu Vijeća Europe za ljudska prava da je, između ostalog, riječ o osobi koja je, uz Franju Tuđmana i Janka Bobetka, dovedena u vezu kao vođa zločinačkog pothvata u Bosni i Hercegovini u skladu s ekspanzionističkim težnjama tadašnjeg hrvatskog političkog rukovodstva. To je krajem 2017., u pravomoćnoj presudi bosanskohercegovačkoj šestorci osuđenoj za ratne zločine nad muslimanskim stanovništvom u razdoblju od 1992. do 1994. godine, potvrdio i Haški sud.
Povjesničar Ivo Goldstein u svojoj knjizi “Dvadeset godina samostalne Hrvatske“ (Novi liber, Zagreb 2010.), između ostalog piše o Šušku: “Bio je zagovornik radikalne nacionalističke politike, hrvatskog separatizma u BiH i simpatija za ustašku NDH. Iako mu je to bila neposredna obveza, nije intervenirao da se privedu pravdi počinitelji poznatih zločina protiv Srba i Bošnjaka u Hrvatskoj i BiH. Za njegova mandata u Ministarstvu obrane događale su se velike zloupotrebe, a njegovi su prijatelji ili štićenici bili upleteni u mutne privatizacijske poslove (…)”.
U najkraćem sve dosad pobrojane činjenice trebale bi olakšati posao Vijeću gradske četvrti. Povjesničara Hrvoja Klasića pitali smo kako komentira navedenu inicijativu.
– Zanimljivo je da mi kao povjesničari i nakon više od trideset godina od početka rata ne možemo dobiti na uvid dokumente vezane uz Ministarstvo obrane RH. Time ne možemo procijeniti ni djelovanje određenih institucija niti određenih ličnosti uključujući i Gojka Šuška. Činjenica je i da je Šušak kao ministar obrane bio dio pobjedničke priče vojske koja je pobijedila u ratu. Međutim, za podizanje spomenika nekome trebalo bi učiniti dublju valorizaciju, jer nas povijesno iskustvo uči tome da kad reagiramo na prvu i donosimo odluke bez uvažavanja konkretnih činjenica, počesto činimo greške koje kasnije moramo ispravljati. U prilog tome mislim da sad moramo ispravljati ulice u hrvatskim gradovima koje su vlasti HDZ-a 1990-ih imenovali po ustaškim suradnicima ili simpatizerima, onima koji su sudjelovali u Holokaustu. Ne bi to sad dovodio u vezu sa Šuškom, međutim možda bi podrobnija analiza na temelju dokumenata i znanstvenih istraživanja u budućnosti otkrila nešto što neće biti argument za podizanje ovog spomenika – kazao nam je Klasić i dometnuo:
– I mimo dokumenata MORH-a, imamo dokumente Haškog suda kao i one vezene uz događanja u BiH, odnosno u Hercegovini gdje se ništa nije događalo bez znanja Gojka Šuška, što je bio predmet presude za ratne zločine Haškog suda. To je najbolji pokazatelj u ovom slučaju kojim putem moramo ići. Nije stvar da li je nešto na kraju povijesna činjenica, već da li nas to smeta ili ne – zaključio je Klasić.
Veliki, Gojko Šušak. Ratni ministar obrane RH
