Marko Livaja ponovno je glavna tema hrvatskih medija. Doduše, ovog puta ne zbog svojeg nogometnog umijeća, nego zbog proslave nakon finala Kupa. Podsjetimo, nakon što je Hajduk svladao Šibenik, Livaja je poveo pjesmu Torcide osmišljenu posebno za Šibenčane.
“Freze, traktori i seoski putevi, pičke šibenske, dobit ćete batine”, pjevao je kapetan Hajduka, a navijači su prihvatili njegovu pjesmu. Samo dan nakon toga HNS je poručio da je protiv Livaje pokrenut disciplinski postupak, a ovo mu nije prvi takav slučaj.
Uz to, javio se i Hajduk, koji je poručio da će kazniti svojeg najboljeg igrača, ali je ukazao i na licemjernu javnost koja “ne reagira na takav način kad je Livaja žrtva pjesama”. Time je klub htio skrenuti pozornost s toga da su samo dvije strane u ovoj priči pokazale svoje licemjerje – Hajduk i HNS.
Navijač ili igrač?
Potpisnik ovih redova smatra da bi trebala postojati neograničena sloboda govora koja bi dala za pravo kapetanu Hajduka da se ponaša kao bitanga ako to želi. Naravno, to ni u kojem slučaju ne znači da se takvo ponašanje ne može i ne treba kritizirati.
Nisu potpuno u krivu ni oni koji kažu da ova pjesma ima i element nasilja. No u navijačkom svijetu je sasvim normalno i prihvaćeno rugati se suparniku, nazivati ga pederom, Srbinom ili komunistom, pa i prijetiti mu iako je za 99% onih koji pjevaju to folklor koji nikad ne provedu u djelo.
Najbolja atmosfera na sportskom događaju je kada je situacija usijana, kad se čini da je na rubu eskalacije, a rivalstvo je ono što sport obogaćuje i čini ga napetim čak i onima koji ga ne prate. Srećom, navijačka perspektiva je uvelike pomaknuta od društvenog konsenzusa i to je jedino ispravno.
Navijanje ne bi bilo zanimljivo da ponašanje navijača nije barem malo iščašeno, a svijet bi teško funkcionirao u miru i slozi kada bismo se u svakodnevnom životu držali kriterija koji postoji na tribinama.
A društveni konsenzus i očekivanja barem su intuitivno jasni. Livaju se ne može tretirati kao navijača. On na terenu, s trakom oko ruke predstavlja Hajduk i njegove vrijednosti. Predstavlja i hrvatsku reprezentaciju, idol je desecima tisuća ljudi (posebno djece) i postoji neki minimum civilizacijskog standarda koji se u tom pogledu mora slijediti. Livaja ga je debelo prekršio.
Kao nekome u čijoj viziji svijeta Livaja nikako ne bi bio kažnjen za ono što je napravio i nekome kome je bilo drago kad je Halilović zabio gol na Poljudu pa utišavao i provocirao Torcidu, savršeno mi je jasno zašto ga se mora kazniti i zašto takav potez treba pozdraviti.
No priča o tome treba li ga kazniti i kakva ta kazna treba biti ionako se vrti oko navijačkih preferencija i nadvikivanja zbog afere koja će biti zaboravljena za tjedan dana. Kultura hiperosjetljivosti, srećom, u pravilu jednako brzo zaboravlja događaje kao što od svega radi senzaciju. Ono što je puno važnije za one kojima je dostojanstvo u sportu bitno su potezi HNS-a i Hajduka.
HNS je postupak pokrenuo zbog medijskih napisa. To je sumrak razuma
HNS je objavio da je postupak protiv Livaje pokrenut “zbog pjevanja pjesme neprimjerenog sadržaja”. Ono što je posebno zanimljivo u toj priči je da je Savez pokrenuo postupak zbog medijskih napisa jer navodno prekršaj nije jasan iz snimke, a nitko iz HNS-a ga nije prijavio.
Da sumiramo – čelnici HNS-a bili su na stadionu na kojem je Livaja uzeo megafon i poveo pjesmu pred tribinom na koju se natiskalo preko tri tisuće Hajdukovih navijača. Sve ono što je pjevao lijepo se čulo i u televizijskom prijenosu, ali baš nitko iz HNS-a nije to vidio ili čuo sve dok mediji nisu objavili tu vijest?
Stvar je jasna. Za HNS takvo ponašanje nije sporno. Sporno je samo to što je to netko vidio i objavio. Čin kao takav je toliko beznačajan da ga baš nitko iz cijele delegacije vrhuške i drugih službenih osoba nije vidio ni čuo.
Doduše, HNS ima dugotrajnu praksu da ne reagira na prekršaje ili na njih reagira isključivo zbog medijske gungule. U zlatnim danima Zdravka Mamića Damir Vrbanović je kao jedan od čelnika hrvatskog nogometa pjevao navijačima iz Splita “jedna će Torcida plakati ovu noć, jebi se jebi Splite, Dinamo šampion”.
U reprezentaciji su godinama glavnu riječ vodili ljudi koji su bili USKOK-ovi svjedoci za izvlačenje novca iz Dinama, a Josip Šimunić je kao osoba osuđena od UEFA-e dobio posao izbornika u mladim reprezentacijama.
Ranije u tekstu bilo je riječi o tome da u svakom zdravom društvu treba postojati određeno očekivano ponašanje svakog člana. To u HNS-u ne postoji. Radi što god hoćeš sve dok te ne vide mediji ili UEFA. Onda ćemo te, jebiga, morati baciti pod bus. Ne mogu baš svi vidjeti da kriteriji ne postoje.
Hajdukovo grozno priopćenje je nastavak cirkusa
Kasnije tijekom dana javio se i Hajduk s nevjerojatno infantilnim priopćenjem, a posebno upada u oči drugi dio, u kojem otprilike iznosi tezu da je javnost licemjerna jer nije jednako tako reagirala kada je Livaja bio meta uvredljivih pjesama.
Osim što je tužno što se jedan veliki klub pravi da je ista stvar kad nešto napravi navijač ili igrač i da je to dvoje jednako moguće kontrolirati, Livaja je jedan od milijun igrača koje suparnici vrijeđaju. No on je jedan od rijetkih igrača koji uzmu megafon i uzvrate istom mjerom.
No postavlja se vrlo očito pitanje – zašto Hajduk uopće kažnjava Livaju s obzirom na to da takvo ponašanje potiče? Livaja je nazivao Dinamo srpskim klubom, hvatao se za genitalije na Rujevici, skidao sve svece s nebesa suparnicima i baš nijednom se Hajduk nije oglasio. Zašto bi onda kapetan Hajduka pomislio da bi svojim potezom na Rujevici mogao prevršiti mjeru?
Licemjernost Hajduka i HNS-a je jedina važna u ovoj priči
Kao i HNS, i Hajduk se ispričava i reagira samo onda kada postoji prijetnja kazne. Ako je Livaja kapetan Hajduka, onda se očekuje da predstavlja klub na terenu i da klub smatra da je njegovo ponašanje onakvo kakvo treba biti.
Jedino dosljedno bilo bi reći i HNS-u i javnosti da im ne pada na pamet ispričavati se i kažnjavati svojeg igrača i da će njegovo pravo da se ponaša hajdučki braniti do zadnjeg daha. A sve ostalo je predstava kako bi pokušali uvjeriti nekog da im je stalo do toga kako se Livaja ponaša.
Znate koji je najbolji dokaz za to? Na snimci prilikom dočeka vidi se kako Luka Vušković pjeva pjesmu, no o njegovoj kazni nema ni riječi u Hajdukovom priopćenju. Nije jasno zašto ako je klub ustvrdio da se Livaja u istoj situaciji neprikladno ponašao. Ili je neprikladno samo ako mediji o tome pišu?
HNS i Hajduk (a sve vrijedi i za svaki drugi klub koji je slično postupio), dogovorite se. Ili budite dosljedni i držite do imidža hrvatskog nogometa pa kažnjavajte jasno i dosljedno ili budite navijači pa dozvolite svakome da radi što hoće. Sve između je papčinski i repovi se nikad neće prestati vući.
Piše: Vice Karin
