Središnje misno na 42. godišnjicu Gospinog ukazanja u Međugorju u 19 sati uz mnoštvo hodočasnika i koncelebraciju 285 svećenika predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš.
”Svi mi znamo da je ovo sveto mjesto. Znamo da je ovo mjesto mnogih početaka, da je ovo mjesto novoga života, da je ovo mjesto obećanja koja imaju smisao. Kao što pjesma kaže ‘dajemo ti obećanje biti bolji neg’ smo bili’, da dobar čovjek može postati bolji, bolji može postati savršeniji i savršeniji može biti svet. Stoga, dragi prijatelji, odakle god ste došli ovdje biti zajedno s nama večeras, počnimo iznova”, kazao je na početku svete mise fra Jozo Grbeš pozvavši da ”molimo Gospodina da nam očisti srce, kako bi nam očistio nakane i život”.
U svojoj propovijedi fra Jozo Grbeš kazao je kako Gospa nježno zvuči i kako je dobro imati majku, piše Radio Mir Međugorje.
”Mi slavimo Njezin dolazak u rođenju i Njen odlazak u Uznesenju. Mi slavimo Njene pohode i Njene žalosti. Mi slavimo Njeno ime i Njene odluke. Mi slavimo Njene subote i Njene mjesece. Mi zajedno s Njom razumijemo da je s Bogom sve moguće.
Njen život počinje jednim susretom koji je primijenio i njen život i naš svijet i vjerujem i nas ovdje večeras. O kako susreti mijenjaju. Taj njen susret počinje riječima anđela: Ne boj se! Našla si milost. Ne bojati se znači vjerovati. O kako to ugodno zvuči kada onaj koji ima moć, jedini koji ima moć kaže: Ne boj se! Čak i u vremenima kada nam ništa nije jasno. Čak i tada Božje zagonetke pružaju nam više mira nego ljudska rješenja”, kazao je fra Jozo, koji je se upitao i: ”Ako Svemogućem ništa nije nemoguće, zašto bi onda bilo nemoguće nama vjerovati da je sve moguće?”
”Zašto bi bilo nemoguće vjerovati Gospi bez obzira govori li ona svojom šutnjom ili svojim ukazanjem? Kada u našim životima nemoguće više ne postoji, kada sve postane mogućim onda mi krećemo na put… Onda počinje život”, kazao je fra Jozo, ističući opet Mariju koja je ”tiha i snažna, blaga i jaka, nježna i uvijek mater, uvijek majka”.
”Stalno nam šapće o ljubavi. Šapati su mistika ljubavi! Majka malenom djetetu svoje ljubavi šapće najljepše što u njoj postoji. Kada ispovijedamo svoje grijehe ne vičemo, nego šapćemo! Šapat je znak i ljubavi, i iskrenosti. Marija Gospa stalno šapće i govori što nam je činiti.
Ako je Marija ta po kojoj se Krist rodio a jest, i ako je Crkva doista Kristovo otajstveno tijelo, a jest, Ona je onda ta po kojoj se Isus nastavlja rađati u srcima onih koji vjeruju da ne postoji nemoguće. To je onda moguće, prijatelju moj tebi i meni. Kada prestaneš vjerovati u nemoguće, sve s ovom nježnom Gospom postaje moguće!”, kazao je fra Jozo Grbeš, podsjećajući da nam Gospa ”stalno ponavlja kako smo joj potrebni!”
”Stoga dok slavimo Mariju, dok slušamo riječi: Ne boj se, dok vjerujemo da nemoguće ne postoji, dok hodamo stazom koju utiraše milijuni prije nas, dok znamo da nam govori da nas treba, znamo da je Međugorje danas nada mrtve Europe, da je Međugorje danas nada zbunjene Crkve, da je ono svjetlost ostatku svijeta, početak novoga, da je mjesto dolazaka k sebi, da je mjesto mira koje prašta jer znamo da ovdje živi istina, da ovdje se vraćamo na početke kršćanstva, da ovdje se ne bojimo pred Bogom skinuti starog čovjeka, kopiju ovoga svijeta, ovdje se ne bojimo biti originali kakve nas je On stvorio, ovdje vjerujemo u nemoguće, ovdje šapćemo najiskrenije molitve.
I stoga kad se vratite doma, doma kada dođete, kada ste opet u istom i s istim ljudima, postanite apostoli koji žive ono što iskusiše i vjeruju ono što govore: ‘Da, moguće je’. S Njim je sve moguće! S Marijom je sve lakše. Počnimo iznova kad dođemo doma”, riječi su kojima je fra Jozo Grbeš zaključio svoju propovijed slaveći svetu misu na 42. godišnjicu Gospinih ukazanja u Međugorju.
