Prema crkvenim zapisima koji datiraju od oko prije 700 godina zabilježeno je da su se od tih starih vremena u Misištu na Bilima služile svete mise.
Prve nedjelje po Petrovdanu, svake godine mještani i vjernici iz Mostara i Širokog brijega te susjednih hercegovačkih župa tradicionalno se okupljaju na ovome misištu na Bilima gdje su se u vrijeme Turaka svećenici zajedno sa svojim vjernicima krili da bi održavali svetu misu.
Blagoslov polja i sveto misno slavlje predvodio je fra Luka Marić, u koncelebraciji s fra Milom Vlašić i fra Andrijom Nikić.
Još od davnih vremena, vremena osvajača i progonitelja Hrvata i katolika ovih prostora, Hrvatski i katolički narod sa svojim fratrima, sklonivši se da prežive i požive, ondje na Bilima nađoše mira i sigurnosti da slave Boga, prime krštenje, obilježe početak svog bračnog života i poukom u vjeri rimo-katoličkoj, ondje se ojačaju za novi dan, godine i stoljeća.
Stoga imalo svjesniji i koji do svojih svetinja drže, a ako ikako mogu, svake godine u nedjelju po Petrovdanu onamo iziđu pribivati Bogoslužju i ostvariti svoja rodbinska, prijateljska i druga zajedništva.
Misa s blagoslovom polja na Bilima ove godine je uobičajeno počela od 11,30 sati, a nakon mise i objeda zapjevala se ganga i bećarac, ali i zaigrala trusa i trojanac.
Misa na Bilima govori se više od 500 godina, neprekidno i za vrijeme turskog zuluma, a Misište je jedno od najstarijih svetišta u Hercegovini.
I ove godine se okupio veliki broj vjernika u ovoj prekrasnoj uvali te zahvaljujući svojoj ustrajnosti oživjeli su ovaj višestoljetni običaj i danas.
I Gruđani, uz Mostarce, Brotnjake, Širokobriježane, Čapljince rado dođu, tako se danas nakon pučke svete mise, svojima fra Luki, fra Mili, fra Andriji… pridružio i fra Stanko, a iako je došao nakon svete mise, brojni su mu prilazili, rukovali se s njim, pričali mu svoje zgode i nezgode.
