Položaj Čapljine nije slučajan, obzirom da je njezin nastanak opredjelilo vrlo frekventno područje u središtu izuzetno važnih drevnih putova, koji su povezivali primorje dolinom rijeke Neretve prema unutrašnjosti Balkana i prostoru srednje Europe.
Važnost putova, promet ljudi i roba je, u neku ruku, odredila povijest ovih prostora.
Čapljina se spominje kao selo 1632.godine, a dotada je bila samo pusta mezra.
Do dolaska austougarske vlasti, općina je bila duboko zaostala i bijedom opsjednuta. U vrijeme austrougarske okupacije u Čapljini su izgrađene: Duhanska stanica, Željeznički kolodvor, zgrada Općine i pojedine zgrade oko Općine.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća rade se prvi projekti podizanja i rekonstrukcije zelenih površina, pa tako to postade praksa, koja je stvorila kult zelenila u gradu. Zbog toga je Čapljina danas moderan, urbani grad sa širokim ulicama i dvorištima, u kojem su sve društvene institucije i zgrade planski raspoređene:
Zgrada Općine na Trgu kralja Tomislava
Vjerski objekti (župna crkva sv. Franje Asiškog, Pastoralni centar, Evanđeoska crkva, Džamija, Pravoslavna crkva – hram Vaznesenja Gospodnjeg)
Suvremena športska balon-dvorana
Dom zdravlja
Željeznički i autobusni kolodvor
Parkovi i šetališta.
U to vrijeme u Čapljini je bila razvijena industrija, trgovina i poljoprivreda. Metalni kompleks se razvio u okviru „Energoinvesta“ i „Unisa“, konditorska industrija u okviru „Laste“, a poljoprivreda se razvijala kroz poljoprivredni kombinat „Hepok“, kasnije „Apro“, a ugostiteljstvo u hotelu Mogorjelo i Karaotoku u Hutovu blatu.
Malo koji grad u BiH, kao Čapljina, ima tako izvanredne komunikacije, koji su preduvjet razvoja turizma i ostalih gospodarskih grana. Kroz Čapljinu prolazi željeznička pruga, koja povezuje grad Ploče u susjednoj Republici Hrvatskoj sa cijelom Europom.
Čapljina leži na magistralnom putu M17 Sarajevo – Čapljina – Opuzen i dalje se naslanja na jadransku magistralnu cestu. Nezaobilazan je značaj i regionalnih putova Čapljina – Ljubuški – Imotski, te Čapljina – Stolac – Trebinje, te blizina poznatog duhovnog središta i svetišta Međugorja (14 km).
Blizina zračnih luka Mostar, Dubrovnik, Split i Sarajevo daje posebnu težinu razvoju ovih prostora.
Danas Čapljina može ponuditi obilnu turističku i drugu ponudu, počevši od Parka prirode „Hutovo blato“, Mogorjela, Gabele, Počitelja i drugih okolnih mjesta, koji obogaćuju ukupni ambijent.
Prirodne ljepote, kulturno-povijesno blago, zemljopisni položaj, komunalni red i opći krajolik, kao i novostvorne vrijednosti, svrstavaju ovaj grad u jedan od najljepših u BiH.
Grad na četiri rijeke
NERETVA
Hercegovačka žila kucavica izvire ispod planine Jabuke na nadmorskoj visini od 1000 m. Prelazi put dug 225 km sve do Jadranskog mora. Na tom putu, kroz mnoge klisure, teče površinski cijelim svojim tokom, bez poniranja. Dužina njenog toka na prostoru općine Čapljina je 21,6 km.
To je rijeka, koja dominira svojim moćnim vodotokom, te predstavlja osovinu razvoja i života uopće. Život hercegovačkog čovjeka ne bi bio moguć bez ove velike rijeke. S njezinih obala je pio, njezinim vodama natapao žednu hercegovačku zemlju, a njezinom snagom dobiva i električnu energiju.
Slivno područje Neretve je ogromno i ona kao glavni recipijent čini oko 50 % ukupnog vodnog resursa Hercegovine. Rijeka Neretva se ulijeva u Jadransko more ispod Metkovića tvoreći deltu široku 10 km. Zanimljivo je da je nekada Neretva bila plovna sve do Žitomislića, a danas do Metkovića (RH).
U Neretvu se ulijeva veći broj pritoka, od kojih treba spomenuti četiri najveće: Ramu i Trebižat (desne), te Bunu i Bregavu (lijeve).
Brojni su neretvanski mostovi, koji spajaju lijevu i desnu obalu Neretve. U čapljinskoj općini čak su tri: stari željeznički most, most dr. Franje Tuđmana i most kod Tresane.
TREBIŽAT
Trebižat je najpoznatije ime za rijeku, koja izvire i uvire čak tri puta, pa zato i ima četiri imena: Vrlika, Tihaljina, Mlade i Trebižat. Postoje dva razmišljanja o nastanku imena Trebižat. Prvi govori da je ime došlo od toga što rijeka tri puta „biži“ s površine, dok je drugo vjerojatno točnije. Naime, ova rijeka je vrlo bogata ribom i nadasve jeguljom, koja se u starija vremena talijanski zvala Il trebizatto, pa je vrlo moguće da je po toj, sada već zastarjeloj, talijanskoj riječi i rijeka dobila ime Trebižat.
Ova hercegovačka ljepotica s prekrasnim slapovima, od kojih su najpoznatiji Kravice, ne privlači turiste samo svojom ljepotom, već i sve poznatijim izletom „Canoe safari“. Ukoliko se želite zbilja opustiti i odmoriti od svakodnevnih obveza, onda je ovo pravo mjesto za vas.
Tok rijeke Trebižat na teritoriju općine Čapljina je 7,5 km, a ulijeva se u rijeku Neretvu u Strugama, 3 km južnije od Čapljine.
BREGAVA
Rijeka Bregava jedna je od većih pritoka mnogo veće Neretve, iako u sušnim, ljetnim razdobljima njezin donji tok često zna presušiti. Nastaje od vrela Bitunja i povremenih vrela Veliki i Mali Suhavić. Nakon 35 km dugog puta Bregava se kod Čapljine ulijeva u Neretvu.
Modrina Bregave, njezini slapovi i bistrina oduševljavali su mnoge pjesnike i prozaiste,a pjesma pod nazivom Modra rijeka, koja je dobrim dijelom inspirirana i samom Bregavom, nijednoga čitatelja ne može ostaviti ravnodušnim.
Tok Bregave na području općine Čapljina iznosi 10,4 km, a ulijeva se u rijeku Neretvu u Klepcima, 3 km južnije od Čapljine.
KRUPA
Krupa je rijeka, koja je posebna i u svjetskim razmjerima. Naime ona nema svoga izvora, već istječe iz Deranskog jezera u Neretvu.
Budući da je njezina nadmorska visina, kao uostalom i većina Parka prirode „Hutovo blato“, svega 1 m, u vrijeme visokog vodostaja, Krupa teče uzvodno.
Taj fenomen je postao prvi znak prepoznavanja rijeke Krupe. Vožnja brodicom duž Parka prirode „Hutovo blato“, pa i 9 km dugom Krupom, predstavlja pravu atrakciju.
Dužina toka rijeke Krupe je 14,7 km, a ulijeva se u rijeku Neretvu preko puta Gabele, ispod Dračeva.
