Žena, „odraz“ Crkve koja ima žensko lice. Svećenici i „skandal“ crkvene odjeće po mjeri, a ponekad i sa „šovinističkim i autoritarnim“ stavovima. Crkva se ponekad svodi na „supermarket spasenja“ s cjenikom sakramenata. Zatim klerikalizam koji je poput „biča“ i koji „upropaštava“ sveti Božji narod. Narod Božji, upravo „svet i grešan“, „nepogrešiv u vjeri“ s toliko „strpljivosti“ mora podnositi „maltretiranja i marginalizaciju od institucionaliziranog klerikalizma“. To su neke od točaka za razmišljanje koje je Papa 25. listopada poslijepodne ponudio sudionicima Sinode okupljenima u dvorani Pavla VI. na XVII. općoj kongregaciji.
Uslijedili su istupi s „općim dojmovima“ o sažetom izvješću koje će biti objavljeno u subotu 28. listopada. Prvo je, međutim, bila riječ Pape koji je, sjedeći za središnjim stolom, na španjolskom jeziku želio skrenuti pozornost na „Crkvu kao Božji narod“. Onaj narod kojemu su sinodalci istoga dana uputili pismo u kojem ponavljaju želju da slušaju „sve“ osobe.
„Volim razmišljati o Crkvi kao o vjernom Božjem narodu, svetom i grešnom, narodu pozvanom i okupljenom snagom Blaženstava i Mateja 25. poglavlja“, započeo je papa Franjo i nastavio: „Isus, za svoju Crkvu, nije prisvojio nijednu političku shemu svog vremena: ni farizeje, ni saduceje, ni esene, ni zelote. Nema ‘zatvorenih korporacija’, jednostavno preuzima tradiciju Izraela: ‘Ti ćeš biti moj narod, a ja ću biti tvoj Bog’.“
„Sviđa mi se“, nastavio je Papa, „razmišljati o Crkvi kao o jednostavnim, poniznim ljudima koji hode u prisutnosti Gospodinovoj.“ A „još je ljepše“ govoriti o svetom Božjem narodu“, „svetom i grešnom”, ali “vjernom” narodu. „Kažem vjerni narod da bi se izbjeglo upadanje u mnoge pristupe i ideološke sheme kojima se stvarnost Božjeg naroda reducira.“
Jedna od osobina ovog naroda je i njegova „nepogrešivost“: „Da, mora se reći: nepogrešivi su u vjeri…“. „Infallibilitas in credendo“, kako kaže Lumen Gentium. „Kad želiš znati što Sveta Majka Crkva želi reći, čitaj Učiteljstvo, ali ako želiš promišljati o tome kako Crkva vjeruje, obrati se narodu“, kazao je papa Franjo. Ovaj vjernički narod „ima dušu“, nastavio je Franjo, a „budući da možemo govoriti o duši naroda, možemo govoriti o hermeneutici, načinu gledanja na stvarnost, o svijesti.“ To je „svijest o dostojanstvu“, a pokazuje se krštenjem djece i pokapanjem mrtvih.
Iz tog naroda potječu i „članovi hijerarhije“, iz tog naroda primili su vjeru, istaknuo je Papa. Kao i u mnogim drugim prigodama, prisjeća se majki, baka: „Tvoja majka i tvoja baka, kaže Pavao Timoteju.“ „Vjera se prenosi na ženskom dijalektu. Poput majke Makabejaca koja je svojoj djeci govorila dijalektom“, istaknuo je Franjo: „Jako volim razmišljati da se u svetom Božjem narodu vjera uvijek prenosi dijalektom i općenito ženskim dijalektom.“
Potom je nastavio o važnosti žena u Crkvi. „Crkva je žena, zato što su žene te koje znaju čekati, koje znaju otkrivati resurse Crkve, vjernog puka, koje guraju preko ograničenja, možda sa strahom, ali hrabro, i u osvit dana koji počinje približavaju se grobnici s intuicijom (još uvijek bez nade) da bi moglo biti nešto živo. Žena je odraz Crkve, Crkva je žensko, ona je žena i majka.“
Stoga „kada službenici pretjeruju u svojoj službi i maltretiraju Božji narod, oni unakazuju lice Crkve, uništavaju ga šovinističkim i diktatorskim stavovima“, požalio se Papa. „Bolno je“, dodao je, „naći ‘cjenik’ sakramentalnih usluga u nekim župnim uredima kao u supermarketu. Ili je Crkva vjerni Božji narod u pokretu, svet i grešan, ili na kraju postane tvrtka koja pruža razne usluge, a kad pastoralni agenti krenu tim drugim putem, Crkva postaje samoposluga spasenja, a svećenici jednostavni zaposlenici multinacionalne kompanije.“
To je „veliki promašaj“ do kojeg vodi klerikalizam. Papa je izrazio istu gorčinu, ili bolje rečeno, „žalost“ za one „mlade svećenike“ koje se viđa u crkvenim krojačkim radnjama „kako isprobavaju tàlāre i šešire ili albe i rokète s čipkom“. „Dosta s tim“, kazao je, „ovo je doista skandal.“ „Klerikalizam je bič, on je pošast, oblik svjetovnosti koji prlja i kvari lice zaručnice Gospodnje, zarobljava sveti vjerni narod Božji.“
Narod ipak „nastavlja ići naprijed sa strpljivošću i poniznošću“. „S koliko strpljenja moraju tolerirati rasipnosti, maltretiranja, isključenja od strane institucionaliziranog klerikalizma“, prokazao je papa Franjo. „I kako prirodno govorimo o ‘prinčevima Crkve’, ili o ‘biskupskim promaknućima’, kao da su to promaknuća u karijeri! To su strahote svijeta, svjetovnosti koja maltretira vjerni sveti narod Božji“, rekao je Papa.
