Danas je prva nedjelja došašća ili adventa. Došašće se slavi još od davnina, od petog stoljeća a predstavlja vrijeme pripreme za Božić. Riječ advent u prijevodu s latinskog jezika predstavlja dolazak.
Zbog svih sadržaja koji se za vrijeme obilježavanja adventa nude u našim gradovima, lako se zaborave njegovo značenje i porijeklo.
Današnjom nedjeljom u crkvenoj liturgijskog godini započinje došašće ili advent. Razdoblje je u kojem se pripremamo za Božić. Riječ advent dolazi od latinskog glagola advenio, advenire koji znači dolaziti. Od tog glagola nastala je imenica adventus koja znači dolazak. Prema tome, došašće je vrijeme iščekivanja dolaska Isusa Krista.
Razdoblje je u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. U zapadnom kršćanstvu počinje četiri nedjelje prije Božića.
Najranije može početi 27. studenog, a najkasnije 3. prosinca. Završava 24. prosinca, na Badnjak. Došašće obuhvaća četiri nedjelje koje prethode blagdanu Božića i čuvaju spomen na četiri tisućljeća koliko je, prema Bibliji, prošlo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska.
Došašće je vrijeme duhovnog promišljanja, vrijeme priprave za Božić, vrijeme naše duševne inventure.
Priznajmo da smo grješnici i da nam je potrebno oproštenje i obraćenje!
Došašće je vrijeme za okajavanje grijeha, za ispovijedanje grijeha te otvaranje našega srca Isusu, našemu Spasitelju. Došašće je vrijeme u kojem trebamo upitati sebe gdje sam, što sam i kamo vodi moj život. Ako znamo gdje smo, onda blago nama; ako znamo što smo, još više blago nama; ako znamo da naš život vodi u vječnost, ali preko križa, onda smo već blaženi.
Priprava za blagdan Božića javlja se u 4. stoljeću na istoku, a od 7. stoljeća ustaljena je i na zapadu. Prva nedjelja adventa jest ona koja je najbliža blagdanu svetog Andrije Apostola, koji se slavi 30. studenog. Simbol došašća je adventski vijenac na koji se stavljaju četiri svijeće i svake nedjelje pali se po jedna.
Adventski vijenac izrađuje se od zimzelenog lišća ili grančica. Tako je pleten da nema početka ni kraja i simbolizira vječnost. U vijenac su usađene četiri svijeće; one označuju četiri godišnja doba, odnosno četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti; stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak, U ovom vremenu prevladavaju iščekivanje, nada, budnost i čežnja. Budnost je otvorenost očiju i srca, duboka svjesnost i nutarnje sabranje.
U došašću su svakog jutra, zornice puku omiljene rane mise, koje imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku.
Malo je poznato i da se prva svijeća zove još prorokova svijeća te predstavlja nadu i iščekivanje. Druga ili betlehemska svijeća predstavlja mir i šalje poruku pomirenja sa svima kako bi Bogu pripravili put do svoga srca. Treća svijeća je pastirska i predstavlja radost i veselje. Posljednja se zove svijeća anđela, a predstavlja ljubav.
