Dan sjećanja na holokaust međunarodni je dan sjećanja kojim se želi podsjetiti na sve žrtve holokausta, genocida europskih Židova kojeg je nacistička Njemačka provodila između 1941. i 1945. godine tijekom Drugog svjetskog rata.
Ovaj se Dan obilježava diljem Europe, a u najvećem broju europskih zemalja za datum obilježavanja izabran je 27. siječnja.
Na taj dan 1945. Crvena armija oslobodila je 7500 zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracijskom logoru Auschwitz u Oświęcimu u Poljskoj. Tog se datuma ovaj Dan sjećanja obilježava i u Republici Hrvatskoj.
Hrvatska je u studenome 2005. postala stalnom članicom Radne skupine za međunarodnu suradnju na području obrazovanja, sjećanja i istraživanja o holokaustu, a pojačana je osobito obrazovna djelatnost u tom smislu.
Holokaust je vrhunac zamračenja ljudskoga uma i povijesti. Holokaust je drugo ime za mržnju, nepravdu, okrutnost, nevine žrtve, patnju. Prvo kroz poniženja i udaljavanje iz svih sfera javnoga života, zatim otimanjem imovine, te konačno slanjem u logore.
Poučavanjem o Holokaustu borimo se za svijet u kojem se to više nikada neće ponoviti.
Dana 28. svibnja 1941. godine 320 zatvorenika iz zatvora Paviak odlazi u logor Auschwitz. Maksimilijan Kolbe katolički svećenik sada postaje broj 16.670. Maksimilijan je samo broj. Ostat će ovdje u strahotama Auschwitza 79 dana. Poljski Oswiecim željezničko je čvorište usred močvarne ravnice. Nacisti prisvajaju taj komad Poljske. Germaniziraju ime u Auschwitz i čine ga mjestom smrti. Godine 1942. tri kilometra od Auschwitza sagradit će se drugi koncentracijski logor: Auschwitz II, Birkenau. Ovdje je u plinskim komorama umrlo milijun i pol ljudi, žena i djece. “U koncetracijskom ste logoru iz kojeg se izlazi samo kroz dimnjak. Ako se komu to ne sviđa, neka se baci na bodljikavu žicu. Ovdje Židovi žive dvije sedmice, svećenici mjesec dana, a ostali tri mjeseca”. U dvorištu logora sam esesovski komandant Palitsch ubio je svojim rukama više od 25.000 osoba.
Dana 15. lipnja 1941. godine Maksimilijan piše posljednje pismo napisano po uobičajenome logorskom obrascu svojoj dragoj majci. “Draga Mama, potkraj svibnja stigao sam vlakom u koncentracijski logor u Auschwitz. Što se mene tiče, majko, sve je dobro. Ne brini se za mene i moje zdravlje. Dobri Bog je sveprisutan i s velikom ljubavlju misli na sve i svakoga. Bilo bi dobro da mi ne pišeš prije nego što dobiješ drugo moje pismo, jer ne znam koliko ću ovdje ostati. Ljubi te. Rajmund”.
