Partizani su 7. veljače 1945. zauzeli Široki Brijeg s namjerom da ga unište kao duhovno i kulturno središte hercegovačkih Hrvata.
Osobito zbog poznate Gimnazije, velikog franjevačkog samostana i sjemeništa. Tih dana su ubili franjevce, ali i više desetaka ljudi u samom gradu. Sljedećih mjeseci i godina u Širokom brijegu i okolnim selima ubijeno je stotine nedužnih ljudi, čime je ubijen svaki deseti stanovnik Širokog Brijega. Župa Široki Brijeg godine 1940. imala je 8004 člana.
U ratu ih je stradalo 46, a nakon kraja rata oko 740 članova. Ukupan broj žrtava bio je 786. Partizani su uništili kulturno blago samostana, zajedno s inventarom, a zgrade su teško oštećene. Dvije godine nakon rata spaljene su matične knjige, a franjevci protjerani iz Širokog Brijega. Tijekom desetljeća jugoterora cijela hrvatska Hercegovina je maltretirana zato jer su je jugoslaveni smatrali “ustaškom”.
Na današnji dan prije točno 79 godina pao je Široki Brijeg. Pripadnici partizanskog zloglasnog 11. dalmatinskog korpusa osnovanog u selu Kozica kod Vrgorca dolaze u franjevački samostan gdje pronalaze 12 fratara koje su svezali žicom i žive zapalili u obližnjem ratnom skloništu.
Široki Brijeg neprestano je bio trn u komunističkim očima, jer je na njemu, između ostaloga, djelovala glasovita Franjevačka klasična gimnazija. U njoj su se hercegovačka, slavonska i dalmatinska djeca odgajala u hrvatskom i katoličkom duhu. Zbog toga su komunisti neprestano snovali uništiti to svjetlo na brijegu.
Odmah po primitku zapovijedi početkom veljače 1945., štab 8. dalmatinskog korpusa razradio je operativni plan napada na Široki Brijeg. Udarnu postavu napada na Široki Brijeg na glavnom pravcu činile su brigade iz sastava 26. dalmatinske divizije, a njezine postrojbe 1. proleterska dalmatinska brigada, 12. i 11. dalmatinska brigada imale su ključnu ulogu.
Prva proleterska dalmatinska brigada i 12. dalmatinska brigada dobile su zadaću zauzeti Duhansku stanicu, Cigansko i Bošnjakovo brdo iz pravca Trna. Zatim, 11. dalmatinska brigada imala je zadaću ovladati samostanskim kompleksom na Širokome Brijegu, 3. dalmatinska prekomorska brigada imala je zadaću držati položaje na sjeverozapadnome području.
Zadaću zaštite bokova 26. dalmatinske divizije na glavnome pravcu napada imale su postrojbe 9. dalmatinske divizije, a zaštitu od mogućega udara njemačkih i ustaških postrojbi iz Mostara i Goranaca dobila je 2. dalmatinska proleterska brigada iz sastava 9. divizije.
Prilika im se pružila u veljači 1945. Najprije su topništvom i zrakoplovstvom teško oštetili crkvu, samostan, gimnaziju i konvikt, a onda, 7. veljače, poubijali fratre koje su našli, njih 12. Ubili su ih nabojem u zatiljak i zapalili u ratnom skloništu. U samostan su ušli oko 11.00, a ovo su učinili oko 17.00. To znači da se nije radilo o nekoj spontanoj osveti već o pomno smišljenoj namjeri. Prije toga su ih opljačkali, kao i čitav samostan, te đake i puk Božji, koji su se bili sklonili u samostan.
Komunisti su dodatan udarac Širokom Brijegu nanijeli 1947. kad su zapalili sve preostale knjige koje su se mogle naći u samostanskom zdanju, uključivši tu i župne matice. Udarili su na sve to svoj naročiti žig otukli su ploču nad samostanskim ulaznim vratima koja govori kad su fratri stigli na Široki Brijeg.
Danas je franjevački samostan na Širokom Brijegu središnje mjesto žrtvoslova Hercegovačke franjevačke provincije. Komunisti su ubili 66 hercegovačkih franjevaca, a od toga njih 30 je pripadalo širokobriješkoj samostanskoj zajednici, kao i još 4 koji su živjeli u okolnim župama. U samostanskoj crkvi pokopana su 22 ubijena fratra. Kad god se dođe u nju, može se pronaći nekoga kako moli na grobu ovih pobijenih franjevaca. Mnoštvo puka Božjeg nazoči sv. misi zadušnici koja se redovno svake godine slavi 7. veljače u 16.00. Hercegovačka franjevačka provincija preko vicepostulature Postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće” trudi se da jednoga dana budu proglašeni blaženima i svetima.
