Osnivanje škola, fakulteta, tiskara, muzeja… bilo je ono čime su se bavili franjevci u Hercegovini koji su uz duhovnu skrb za narod morali voditi brigu i o njegovom opismenjavanju.
I tako od svoga dolaska u 14. stoljeću u Hercegovinu, u kojoj su ostali i u vrijeme turskog zuluma. Hercegovačka franjevačka provincija osnovana je 1892. godine, a već 1926. godine, budući da su fratri krenuli za svojim narodom, osnovana je i Franjevačka kustodija u SAD-u i Kanadi.
Hercegovački franjevci uz Hercegovinu u Hrvatsku djeluju i u SAD-u, Kanadi, Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, Kongu… Danas Hercegovačka franjevačka provincija ima 172 svećenika, petoricu đakona, šestoricu braće, 28 bogoslova, devetoricu novaka i osmoricu postulanata. Bogata i burna, a često puta i krvlju ispisana povijest, prikazana je u šestominutnom filmu ‘Kratka povijest Hercegovačke franjevačke provincije’.
Ovih dana Hercegovina se prisjeća ubojstva 66 svojih fratara i velikog broja vjernika u vremenu komunističke diktature. Godine 1949. Hercegovčka franjevačka provincija imala je 59 svećenika na slobodi. Ostali su bili pobijeni, u zatvoru, ili su morali bježati preko granice. Ni trideset godina kasnije – 1977. godine Provincija je već imala 278 članova. Kako je izgledala Hercegovačka franjevačka provincija prije i nakon Drugog svjetskog rata te desetljećima nakon toga, sve do danas u filmu ‘Kratka povijest Hercegovačke franjevačke provincije’ govorio je povjesničar dr. sc. fra Robert Jolić, arhivar Hercegovačke franjevačke provincije.
”Želim zahvaliti svojoj braći, fratrima iz Hercegovačke provincije za sve što žive u ovoj zemlji i za sve što su proživjeli kroz stoljećima. Znamo koliko je bila visoka cijena njihove prisutnosti i službe”, kazao je fra Massimo Fusarelli, generalni ministar Reda manje braće u ovom filmu koji je režirala Marija Jerkić.
Scenarij su radili Velimir Begić i Marija Jerkić, snimatelji su uz Mariju Jerkić bili Josip Vasilj i Marko Lasić, a majstori zvuka Marija Jerkić i Stanislav Jerković. Asistent produkcije bio ej Andrija Šego, a u filmu je korištena glazba Maruše Bartolić i ULB Pruductiona.
Film završava riječima provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Joze Grbeša, koji je ukratko opisao svećeničko i franjevačko poslanje: ”Na jednostavan način, mislim da je naš poziv onakav kakav je i Marijin. Sve što Ona kaže u svim svojim ukazanjima, kroz cijelu povijest, uključujući i Međugorje, jest dovoditi ljude Kristu. Ja mislim da je do nas, braćo, gdje god jesmo, u kojim god zemljama jesmo, u kojem kontekstu jesmo, da je do nas. Mi smo pozvani voditi te zajednice, donositi im Krista da je zaista do nas, da naš autentičan život ljude dovodi Kristu.”
