“Mislim da mnogi Hrvati žele samo uživati, ležati i da im novac kapa, a to nije moguće. Morate raditi”, poručio je Bikash iz Nepala.
Pjesma kaže jedno, ali istraživanje nešto posve drugo. Trećina Hrvata boji se stranih radnika i ima negativno mišljenje o njima. Uzimaju nam poslove i ne poštuju naše običaje, glavni je strah. Čak i obrazovani studenti imaju rezerve…
“Ne smeta me, ali me donekle i smeta. – Zašto te smeta? – Mislim da smo svi mi malo kulturofobni”, iskrena je studentica Marija.
“Nek budu, nek žive ljudi. I oni moraju živjeti. Ko i mi. Nek žive, nek rade”, kaže Mario iz Zagreba.
“Pa iskreno, škakljiva je dosta tema, ne smeta mi, ali mislim da predstavlja prijetnju za budućnost. U kom smislu? Zato što dolazi ih još više i više i mislim da trebamo postaviti neku granicu, brojčanu!”, kaže studentica Lucija, prenosi Net.hr.
Strah od nepoznatog već je tu. Prvo istraživanje provedeno na 500 ispitanika pokazalo je da gotovo svaki četvrti Hrvat misli da će nam stranci oduzeti poslove. Podjednaki broj strahuje da će povećati razinu kriminala, a svaki treći se boji da će ugroziti naše vrijednosti i socijali sustav.
Zanimljiva je podjela i po političkim stavovima: 80 posto lijevih birača smatra da nam stranci ne uzimaju poslove, 55 posto desnih smatra da uzimaju, objašnjava koautor istraživanja s Hrvatskih studija.
“Ono što je drugačije i nepoznato, uvijek postoji veliki prostor za razne manipulacije koje određeni političari, pogotovo danas u predizborno vrijeme mogu iskorištavati za svoje određene populističke poruke da skupe određene političke poene za ulazak u Sabor”, objašnjava suautor istraživanja Ivan Balabanić s Fakulteta hrvatskih studija.
A što o svemu kažu oni koji su fokus istraživanja? Sam i Bikash Nepalci su kojima se Zagreb sviđa. Lijepo im je ovdje, ali stvari se, kažu, mijenjaju. Pričaju nam kako su napadi sve češći, prijetnje učestale, čak i pištoljima.
“Osjećate li se sigurno u Hrvatskoj?
“Nekad sam se osjećao sigurno, ali više ne.”
Stvarno?
“Da. Puno stvari se događa dostavljačima. Pogotovo u Dubravi po noći”, iskren je Sam iz Nepala.
Bikash ima i poruku za sve koji smatraju da su stranci u Hrvatsku došli otimati poslove.
“Ako žele raditi poslove koje mi radimo, neka ih rade. Nitko ih ne sprečava. Mislim da mnogi Hrvati žele samo uživati, ležati i da im novac kapa, a to nije moguće. Morate raditi”, poručuje Bikash iz Nepala.
Morala bi nešto raditi i država. Preko sto tisuća stranaca druge vjere, rase i kulture treba uklopiti u društvo. Najavljivao se novi zakon, ali je Sabor raspušten. Problem je i smještaj, pohlepni poslodavci trpaju ih kao sardine u male prostore i getoiziraju.
“Tek postoje prijedlozi što bi se trebalo raditi, nije postavljen aktivni sustav, migranti su više-manje prepušteni sami sebi”, kritičan je Ivan Balabanić.
Nešto bi trebali naučiti i od zapadnoeuropskih zemalja koje u je davno stigao veliki broj stranaca, no mi kao društvo i dalje spavamo. I sve ih češće tučemo…
“Daj sebe zamisli na njihovom mjestu, dođeš u stranu zemlju pa te netko maltretira bez veze. Nek rade”, kaže Marijan iz Zagreba.
Ipak jedan problem treba pod hitno riješiti. U turističkoj zemlji u kojoj velik dio stranaca radi u uslužnim djelatnostima – važno je uvesti obvezno učenja jezika.
“Nemreš se njima ni sporazumijeti ni niš. Ja npr. ne znam engleski, netko zna, al i oni mogu, al ja ne mogu niš, moram objašnjavati njima ko da sma ko zna kaj”, iskren je Mario iz Zagreba.
“Treba li učenje hrvatskog biti obvezno za sve koji dolaze u Hrvatsku? Da, mislim da bi bilo dobro. Ako znate osnove jezika zemlje u kojoj radite, možete razgovarati s ljudima i upoznati ih”, kaže Bikash iz Nepala.
Nepalci, Filipinci i Indijci postali su dio našeg društva. S tim baš nije sretna trećina Hrvata. Ako zanemarimo ovo upozorenje, rezultati sljedećeg istraživanja mogli bi biti još porazniji.
