Hrvatsko vijeće obrane (HVO), bilo je oružana snaga i najviše izvršno i upravno tijelo Hrvatske Republike Herceg-Bosne te glavna oružana snaga Hrvata u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini.
Osnovan je 8. travnja 1992. što se slavi kao Dan utemeljenja HVO-a. HVO je nakon Daytonskog mirovnog sporazuma definiran kao hrvatska komponenta Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon reforme obrane 2005. godine, transformiran je u 1. pješačku (gardijsku) pukovniju, jednu od tri pukovnije u okviru Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
Izvršno i upravno tijelo
Hrvatsko vijeće obrane bilo je nositelj izvršne i upravne vlasti u Herceg-Bosni. U statutarnoj odluci, tu dužnost HVO je nosio privremeno do uspostave redovne izvršne i upravne vlasti i bilo je odgovorno Predsjedništvu Herceg-Bosne.
Na čelu Hrvatskog vijeća obrane bio je predsjednik, a ostalo vodstvo su činili dopredsjednici i tajnik HVO-a. Dužnosnici su mogli biti imenovani i smijenjeni po prijedlogu predsjednika HVO-a ili Predsjedništva Herceg-Bosne, dok je HVO imao isljučivu ovlast u imenovanju i smjeni tajnika.
Predsjednik HVO-a imao je obvezu rukovoditi djelovanjem HVO-a za kojeg je snosio odgovornost, osiguravati jedinstvo političkog i upravnog djelokruga HVO-a, ostvarivati suradnju s drugim tijelima i organizacijama Herceg-Bosne te usmjeravati djelovanje HVO-a kao cjeline i njegovih članova pojedinačno. U slučaju odsutnosti ili spriječenosti predsjednika u djelovanju određeno je da ga zamijeni dopredsjednik po određenju predsjednika. Predsjednik i članovi HVO-a uživali su imunitet.
HVO je imao ovlasti donositi uredbe, rješenja i zaključke kojima je uređivao gospodarske i druge odnose na području Herceg-Bosne. Zbog obavljanja određenih stručnih poslova u HVO-u su osnovana i tri stručna tijela:
Komisija za propise,
Komisija za obnovu i razvoj,
Komisija za pretvorbu vlasništva i rekonstruiranje privrede.
Po potrebi je HVO mogao obrazovati i druga tijela.
Kao nositelj izvršne i upravne vlasti HVO je imao organizirane odjele u različitim segmentima:
Odjel obrane,
Odjel unutarnjih poslova,
Odjel gospodarstva,
Odjel financija,
Odjel društvenih djelatnosti,
Odjel pravosuđa i uprave.
HVO je imao ovlasti osnivati i druge odjele po potrebi. Na čelu odjela bio je predstojnik koji je imao ovlasti donositi pravne akte u okviru ovlasti odjela kojega je predstavljao. Odjeli su imali zadaću provoditi i primjenjivati opće pravne akte koji su vrijedili na području Herceg-Bosne. Imali su pravo dostavljati prijedloge u okviru svog djelokruga Hrvatskom vijeću obrane, a unutar svog djelokruga su donosili pravne akte i obavljali nadzor nad tijelima lokalne uprave te drugim tijelima koja su obavljala javnu vlast na području Herceg-Bosne.
Rat bio zasigurno imao drugi tijek da se HVO nije osnovao jer je u to vrijeme Sarajevo bilo opkoljeno. Da je Mostar pao, da je Hrvatska presječena kod Ploča kao što se planiralo, sigurno bi rat i duže trajao. HVO je dao svima do znanja da su Hrvati sposobni obraniti se, kazao je Vladmir Šoljić, nekadašnji ministar obrane Herceg-Bosne ističući kako su prekretnice bile livanjska bojišnica i Mostar.
Formiranjem HVO-a se formirala prava vojska. Taj se sustav mogao nositi s protivničkom stranom. Kasnije su se prestrojili u gardijske brigade kao mobilne postrojbe. Osnovane su i pukovnije.
Predstavnici civilnih vlasti, braniteljskih udruga i Oružanih snaga BiH proteklih dana položili su vijence i zapalili svijeće u 44 grada i općine širom BiH kojima je djelovao HVO.
