Propovijed iz Hercegovine stigla do Vatikana! Donosimo što je fra Bonifacije Barbarić rekao o Hercegovačkom slučaju.
Znamo da je teško s rogatim se bosti, ali je još gore biti izdajica – njima je zatvoreno Nebo, njima je zatvoreno Kraljevstvo Božje.
Dok biskupija tvrdi da je Hercegovački slučaj odbijanje poslušnosti mjesnom biskupu, fratri kažu da je to progon franjevaca i okretanje leđa od strane biskupije samom Stvoritelju svijeta. Hercegovački slučaj aktualan je i danas, a premda se činilo da će dolaskom Petra Palića za novog biskupa zatopliti odnosi u Hercegovini, neki smatraju da nikad nije bilo gore i optužuju Palića za nerazumijevanje pozadine slučaja, s obzirom da do dolaska ovdje 2020. novi biskup nije imao kontakt s Hercegovinom. No neki idu i korak dalje i tvrde da je on čovjek biskupa Ratka Perića kojeg je on dulje vremena pripremao da preuzme biskupiju i to nakon što mu je novi banjolučki biskup Željko Majić “odbio” poslušnost i rekao da on neće rješavati Hercegovački slučaj i sijeći glave fratara po Hercegovini.
Ovih dana je jedna propovijed u Hercegovini uzdrmala javnost i to od strane 88-godišnjeg fra Bonifacija Barbarića koji više od dva desetljeća djeluje u Čapljini. Propovijed je stigla i do vatikanskih dužnosnika, a u samom Vatikanu zatraženo je da se ona prevede, s obzirom na sve izrečeno, piše portal Herc.info.
Braćo i setre! Istina koja se ne izgovara brzo umire u tišini.
Večeras želim svjedočiti istinu. Može to biti nekomu oporo ali se mora izgovoriti.
Prve nedjelje u mjesecu ožujku bio je ovdje govor o zavjetu DJEVIČANSTVA naših čapljinskih mučenika, a danas želim govoriti o zavjetu POSUŠNOSTI.
I u jednom i u drugom su nam uzori i zagovornici.
Što je to zavjet poslušnosti u Franjevačkom Redu? – jer se poslušnost razlikuje u nekim nijansama kod svih zajednica.
Franjevačka POSLUŠNOST jest: promišljeno i slobodno Bogu dano obećanje kojim se osoba odriče vlastitog odlučivanja. Ako se osoba odriče vlastitog odlučivanja, ne odriče se svoje SAVJESTI ni svog DOSTOJANSTVA.
Evo ukratko što nam Novi zavjet govori o poslušnosti.
Bog Otac, prigodom Isusovog preobraženja, govori o Isusu: „Ovo je Sin moj, Izabranik moj – Njega slušajte.“
Isus u svom prvom javnom nastupu veli: „Obratite se i vjerujte evanđelju.“ Evanđelje jest jednako Isus.
Djevica Marija što je rekla posluzi u Kani Galilejskoj prije nego je Isus pretvorio vodu u vino, rekla je: „Učinite sve što vam kaže Isus„ – to vrijedi za sva vremena i za sve kršćane.
Sveti Franjo u svom Pravilu kaže: „Naše je Pravilo živjeti Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista“ i sve što je protivno Evanđelju, sve što je protivno spasenju duša i savjesti – to se mora strogo izbjegavati.
Što je to HERCEGOVAČKI SLUČAJ?
To je zapravo proganjanje hercegovačkih fratara i teroriziranje svih koji ih podržavaju. To je zapravo INKVIZICIJA u pravom smislu riječi, samo izostaje spaljivanje na lomači.
Hercegovački slučaj, započeo je biskup Petar Čule, a praktički je započeo u Grudama 12. svibna 1968., kad su Gruđani zazidali vrata svoje crkve. I taj Hercegovački slučaj širio se postupno poput raka po svoj Hercegovini. U Čapljinu je došao na Ilindan 1996. kad ste vi Čapljinci zazidali obadvoja vrata našoj ovdje crkvi i postavili stražu.
Hercegovački slučaj još je u tijeku. Inkvizitore to ne zanima, jer da im je stalo do Božjeg kraljevstva nikad taj slučaj i ne bi počimali. Sve koji ne prihvaćaju odluke mostarskog Ordinarijata proglašava se neposlušnima. Ljudima da, ali Bogu i Njegovom Evanđelju ne.
Da je tako, čujmo nekoliko zgodica.
6. lipnja 1975. izdan je tzv. Dekret „Romanis Pontificibus“ po kojem mnogi hercegovački fratri moraju napustiti svoje vjekovne župe, nastambe, i završiti na ulici. Ondašnja Hercegovačka franjevačka Provincija reagirala je na ovaj Dekret ovim riječima, koje su potpisali svi ondašnji hercegovački fratri, evo citiram: „Dekret očito protuslovi istini, povrjeđuju prirodnu pravednost, izravno se protivi dobru duša te veoma škodi ugledu Crkve.“ Završen citat. Drugim riječima: da se ugodi pohlepi mostarskog biskupa za tuđim imanjima, Dekret dopušta krađu (otimačinu), ozakonjuje laž, gazi savjest. Provoditelji Dekreta idu još dalje: upadaju u SIMONIJU, a to je: ti meni materijalno a ja tebi duhovno. Naime, mostarski biskupi ne dolaze u sporne župe krizmavati; proglašavaju valjano nevaljanim; neće da rede fratre za svećenike, itd i itd. Drugim riječima: vi nama ono što mi tražimo materijalno a mi ćemo vama duhovno. I može se reći, s pravom: naša mostarska BISKUPIJA ogrezla je potpuno u simoniji.
Nasljednik biskupa Čule bio je biskup ŽANIĆ. Biskup Pavao Žanić u rujnu 1980. na misi objavio je u franjevačkoj samostanskoj crkvi Mostar osnivanje katedralne župe Mostar i to cijepanjem franjevačke župe tako da 4/5 vjernika pripadaju katedralnoj župi a 1/5 samo ostaje franjevačkoj župi, s obrazloženjem da su se s tim složili fratri. Odmah je reagirao ondašnji župnik fra Marinko Leko da je to LAŽ i da nikakva dogovora nije bilo između biskupa i fratara. Biskup Žanić odmah smjenjuje ondašnjeg župnika fra Marinka, oduzimlje mu sve svećeničke ovlasti i izbacuje ga na ulicu. To se ne događa ni u Putinovoj Rusiji.
Još dalje: Godine 1981. u mjesecu srpnju – kad se dobrano raširio glas o Gospinim ukazanjima u Međugorju – slušao sam na svoje uši osobno riječi biskupa Žanića o međugorskim vidiocima. Ovo je rekao: „Djeca ne lažu. Djeca ne lažu.“ Međutim, kasnije je promijenio ploču. A šta se dogodilo? Biskup Žanić učinio je nešto nevaljalo, sablažnjivo. I to su UDBA snimili i držali ga u ovisnosti o sebi, On je promijenio ploču i počeo je govoriti sve ono što se događa u Međugorju da je laž. Nisu to njegove riječi nego ono što mu je Udba rekla.
I o biskupu Žaniću i o Čuli ovo završimo:
Biskup Čule pred samo smrt tražio je od mnogih i oprost – tu je i fra Milin otac Rude. Šetajući Čule hodnikom u Biskupiji kroz plač je govorio: „Kamo sreće da sam ostao čuvati ovce na selu.“ Oni koji su to slušali još su živi i mogu posvjedočiti. I on i biskup Žanić umrli su u velikom očaju. Nisu mogli oprostiti sebi ono što su kao biskupi činili.
Nasljednik biskupa Žanića bio je biskup Ratko PERIĆ. Ne treba o njemu puno govoriti jer smo svi mi manje-najviše osjetili njegov teror. Ipak, svi ovo ne znaju, mada ima na Internetu. Biskup Ratko Perić sklopio je suradnju s državnim tajnim službama Sovjetskog Saveza – Ka-Ge-Beom. KGB zastupa je Aleksandar MAKSIMOV, jedan od najmoćnijih sovjetskih špijuna, rođen u Permu 26. 5. 1939., pravnik, general-pukovnik. Svi razgovori između biskupa Perića i Maksimova odvijali su se u Rimu i to u 7 navrata: prvi 1982., a posljednji 2008. Maksimov je od biskupa Perića tražio jedno: da se u Međugorju ne govori nikakvo antikomunističko djelovanje, što je Perić prihvatio i obećao. A odlučio je i obećao da će uništiti Međugorje i sve što se u njemu događa. Ali, tražio je još od Maksimova sve što se u Međugorju događa da mu se preko špijuna javi kako bi mogao poduzimati protumjere. Još Maksimov govori: „On je bio opsjednut fratrima; mrzio ih je svom dušom; htio je da ih špijunaža blati a on da ih kažnjava… a to nitko ne smije znati. To mi je neshvatljivo.“, veli Maksimov i zaključuje: „Ja sam ateist i moj je otac bio ateist. Ali ovo što se događa u Međugorju meni je neprotumačivo, neshvatljivo.“
Poznati hercegovački fratar fra Mladen BARBARIĆ, nakon dugogodišnjeg boravka u zeničkom zatvoru, izjavio je ovo: „I sami đavao ima što učiti od udbaša komunista, kako mučiti i zlostavljati nas fratre i sve što je hrvatsko.“ To s pravom mogu primijeniti na našeg nekadašnjeg biskupa Perića: I sam đavao može učiti od biskupa Perića kako uništavati međugorski fenomen, fratre i one koji ne prihvaćaju njegove zle nakane. Imao je iza sebe i domaće i međunarodne špijune, domaću i međunarodnu vlast, domaće i vatikansko sudstvo, vjerske i državne medije svih vrsta, novac… Njegovi protivnici imali su samo Isusov Veliki Petak.
Braćo i sestre, mi želimo živjeti u Crkvi na čelu s papom; mi želimo živjeti u biskupiji na čelu s biskupom. Ali nastojimo i borimo se da se Crkva ravna po Božjim zapovijedima, po Evanđelju, a ne po nekim poganskim zakonima. Znamo da je teško s rogatim se bosti, ali je još gore biti izdajica – njima je zatvoreno Nebo, njima je zatvoreno Kraljevstvo Božje.
Čapljinski mučenici, vi ste Božji pravednici. Vaša molitva može puno. Molite, molite, molite, i mi s vama – da ono što ste vi poštivali: Evanđelje i Božje zapovijedi i umrli za njih, da u tom ustraje i naša Crkva, poštujući Evanđelje i Božje zapovijedi. Za to molimo i to želimo i za to se borimi. Tako neka bude. Amen.
