Može li se javno govoriti o zdravstvenom stanju predsjednika države Zorana Milanovića? Može. Ne samo da može, nego i treba. Njegovo zdravstveno stanje, s obzirom na dužnost koju obavlja, nije i ne smije biti njegova privatna stvar.
U sferi političke borne nerijetko se postavlja pitanja kakav je njegov zdravstveni karton. O tome imamo škrta znanja iz njegovih reakcija na prozivke da ima “bijeli nos” (što je eufemizam da šmrče kokain), na što je on odgovorio da ima problem s dišnim putevima.
“Nemam novaca za kokain, cijeli život imam respiratorne probleme, alergije…” kazao je u odgovoru zašto na press konferencijama počesto dira nos.
Milanović će o sebi često reći da se u mladosti bavio boksom, da i danas trenira kad stigne, a znamo da je služio JNA u Titovoj gardi. Vojni raspored, kao i svi koji su služili bivšu vojsku, je imao, ali se 1991. nije javio u Hrvatsku vojsku niti je za velikih vojnih operacija bio mobiliziran. Rođen je 1966. godine i na početku Domovinskog rata imao je 25 godina.
Što piše u njegovom vojnom kartonu nije poznato, a dr. Herman Vukušić, iz činjenice da nije bio mobiliziran tijekom Domovinskog rata, javno se govori da bi volio vidjeti što piše u njegovom zdravstvenom kartonu.
“Bipolarni poremećaj u fazi za hospitalizaciju”
U vrijeme kad je Milanović najavio da će se kandidirati za premijera organizirao je svakodnevna obraćanja javnosti, na kojima je nerijetko lagao ( na obljetnici akcije Plitvice u dvije rečenice je izgovorio četiri laži), pa se ponovno aktualiziralo njegovo zdravstveno stanje.
Prva dijagnoza koja nam je predočena iz medicinskih krugova glasila je: Milanović ima bipolarni poremećaj u fazi za hospitalizaciju.
Analizu zdravstvenog stanja priredio nam je poznati zagrebački psihijatar, sveučilišni profesor Medicinskog fakulteta angažiran i na Klinici za psihijatriju u Zagrebu. Autor je više knjiga, a kao znanstvenik citiran u vodećim svjetskim časopisima iz područja psihijatrije.
Sedam dijagnoza
Predsjednika Milanovića osobno poznaje, a budući da postoje zakonska ograničenja, njegovo ime ne možemo navesti niti on dijagnozu pacijenta ( makar se radilo i o predsjedniku države) ne može javno iznositi.
Evo njegove ocjene zdravstvenog stanja predsjednika Zorana Milanovića:
1. Poremećaj ličnosti
2. Hipomanično ponašanje
3. Narcizam
4. Razdražljivost
5. Manične ideje
6. Manične epizode
7. Nema kontrole
Psihijatrijska dijagnoza postavlja se u izravnom kontaktu s pacijentom, detalji bolesti utvrđuju pregledom, ali ovdje je i iz daljine jasno da čovjeku nije dobro. Etičko je (i zakonom potvrđeno) pravilo je da nije dopušteno objaviti dijagnozu pacijenta, a ta zabrana vrijedi i kad se vjeruje da bi objava nečijeg mentalnog zdravlja bila od općeg interesa
Goldwaterovo pravilo
Poučno je u tom pogledu iskustvo iz SAD. Kada se 1964. pojavio konzervativni predsjednički kandidat Barry Goldwater, skoro polovica (49 %) od preko 2400 psihijatara izjasnila se da je on nesposoban za taj posao.
Barry Goldwater, bivši pilot USS Army i senator iz Arizone, izgubio je predsjedničke izbore 1964. od demokrata Lyndona B. Johnsona, Kennedyjeva zamjenika nakon atentata.
Nije pouzdano je li zbog te objave izgubio izbore, ali mu sigurno nije pomoglo. Goldwater je pokrenuo sudski postupak protiv časopisa koji je objavio taj podatak i dobio odštetu od 75.000 dolara.
Nakon tog iskustva Američko psihijatrijsko društvo usvojilo je tzv. Goldwaterovo pravilo. Po njemu psihijatar, kada su u pitanju javne osobe, može načelno iznositi stručna znanja, ali nije etično nuditi profesionalno mišljenje ako nije obavio pregled i nije dobio suglasnost pacijenta.
Taj stav je poštovan sve do 2015. godine kad je Donald Trump najavio namjeru kandidirati se za predsjednika SAD. Časopis Vanity fair je intervjuirao stručnjake, od kojih su mnogi zvonili na uzbunu, navodeći da je u pitanju “školski primjer narcisoidnog poremećaja ličnosti”.
Atmosfera se zaoštrila kad je Trump izabran za predsjedničkog kandidata svoje stranke. U stručnoj literaturi i laičkim medijima traženo je da se ukine Goldwaterovo pravilo, jer sputava moralnu obavezu “doktora za dušu” da ukažu na opasnosti koje prijete društvu.
S druge strane, upozoravano je na mogućnost da psihijatri zloupotrebe svoja znanja, uz konstataciju da su do naroda jasno doprle sve poruke i da može slobodno odlučivati na izborima.
Iskustvo iz SAD-a
Tijekom 2016. i 2017. brojni psihijatri i klinički psiholozi suočili su se s kritikama zbog kršenja Goldwaterovog pravila, jer su tvrdili da Donald Trump pokazuje “različite probleme s osobnošću, uključujući grandioznost, nedostatak empatije i zloćudni narcizam, da ima opasnu psihičku bolest, unatoč tome što ga nikada nije pregledao”.
Takvom stavu suprotstavila se dr. Bandy X Lee, forenzička psihijatrica na Yale School of Medicine, koja je za USA Today napisala: “Dijagnostička praksa se promijenila od prihvaćanja intervjua do promatranja. Tvrdnja da je osobni razgovor obavezan za valjano stručno mišljenje više ne vrijedi.”
Dr. Bandy X Lee bila je u skupina psihijatara koji su 2017. godine pisali Kongresu smatrajući da Donald Trump kao predsjednik predstavlja “očitu i jasnu opasnost” po svijet.
Pismo je Kongresu upućeno nakon što su Demokrati predložili osnivanje međustranačku komisiju od 11 članova čija bi odgovornost bila praćenje mentalnog i fizičkog zdravlja predsjednika SAD-a. Prva je s tim prijedlogom istupila zastupnica iz Marylanda Jamie Raskin.
Nju je podržalo nešto više od 20-ak kolega koji su zastupali stav da bi ubuduće svakog američkog predsjednika ili predsjednicu trebalo pratiti kako bi se vidjelo je li sposoban ili sposobna za svoju funkciju.
U Hrvatskoj je tema mentalnog zdravlja predsjednika (i drugih osoba na javnim dužnostima) uglavnom koristi u svrhu dnevno-političkog nadmetanja i uvrede suparnika.
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović je za sebe jednom zgodom kazao “ja nisam hrvatski Trump”, ali je pokupio njegove brojne manire i ponašanje prema političkim suparnicima. Jedina razlika je što je Trump koristio Twitter, a Milanović preferira Facebook.
U polemika s predsjednikom Milanovićem Vladimir Šeks je rekao “trebalo bi provesti konzilijarno psihijatrijsko vještačenje”. Bivši ministar obrane Mario Banožić, uzvraćajući na Milanovićeve uvrede, nazvao ga je “psihijatrijskim slučajem”. Milanović je uzvratio: “Ja jesam za psihijatriju, ali za šefa klinike!”
O zdravstvenom stanju predsjednika Milanovića, u ožujku 2023. u Saboru je govorio je HDZ-ov Damir Habijan upitavši se:
“Kako razgovarati a osobom koja očito ima neki bipolarni poremećaj, ne znam što je drugo u pitanju. Jedan dan vas izvrijeđa, a drugi pozove na razgovor. Ili to ovisi o vremenskim prilikama, nisam stručnjak po tom pitanju”, rekao je Habijan.
Nešto više na tu temu rekao je psihijatar dr. Herman Vukušić, čiji je stav blizak Glodwaterovu pravilu. Kaže da nitko nema pravo javno postavljati dijagnoze, čak ni ako je liječnik, a pogotovo ne za duševne bolesti. Ipak kaže neke karakterne crte jednostavno nisu za određena zanimanja.
“Kada radite psihološke testove za neka zvanja kao što su vozač javnog prometa, pilot, vozač viljuškara, ako vam od tih nekih karakternih crta jedna skoči visoko na toj ljestvici, vi ta zanimanja ne možete raditi.”
Za Milanovića kaže:
“On je predsjednik s karakterom, a ja njegov karakter ocjenjujem takvim da je sva sreća da on nije od onih predsjednika koji sa sobom nosi koferčić sa šiframa.”
Piše: M. Marković
