Smrtonosna srčana oboljenja mogu se pojaviti s upozoravajućim simptomima čak 24 sata prije nego što dođe do srčanog zastoja, otkrila je nedavna studija.
Međutim, znakovi se mogu razlikovati između muškaraca i žena. Srčani zastoj, karakteriziran naglim prekidom otkucaja srca, ubija 90 posto svih ljudi koje pogodi izvan bolničkog okruženja. Stoga je nužno naučiti ga prepoznati i intervenirati na vrijeme.
Prema novim otkrićima Instituta Smidt Heart u SAD-u, žene će vjerojatno imati nedostatak daha tijekom prethodnog dana, dok muškarci mogu patiti od bolova u prsima. Palpitacije, napadaji i manifestacije slične gripi pogađale su manje podskupine oba spola.
Dr. Sumeet Chugh, stručnjak za iznenadni srčani zastoj i autor studije, izjavio je: ‘Iskorištavanje simptoma upozorenja za izvođenje učinkovite trijaže za one koji trebaju nazvati hitnu pomoć moglo bi dovesti do rane intervencije i prevencije neizbježne smrti. Naši bi nalazi mogli dovesti do nove paradigme za prevenciju iznenadne srčane smrti’.
Revolucionarna studija objavljena u časopisu Lancet Digital Health otkriva da je 50 posto ljudi koji su doživjeli iznenadni srčani zastoj iskusilo upozorenja unutar 24 sata prije nego što im je srce stalo.
Simptomi infarkta
Glavni simptom infarkta miokarda jest bol u prsištu koja je mukla, po intenzitetu varira od blaže do jake i nepodnošljive boli, najčešće je karaktera pečenja, stezanja ili pritiska i ne mijenja intenzitet sa promjenom položaja tijela. Često se bolovi šire u lijevu ili obje ruke, u leđa ili vrat do donje čeljusti.
Od drugih simptoma često je prisutno preznojavanje, otežano disanje i osjećaj nedostatka zraka, lupanje srca, omaglice, bljedilo kože. Samome infarktu često prethodi period sličnih bolova koji su manjeg intenziteta i javljaju se kod psihofizičkog opterećenja a povlače se prilikom odmora, ali kod nekih ljudi infarkt se razvija bez ranijih simptoma. Prvi simptom infarkta mogu biti i aritmije koje se manifestiraju simptomima od palpitacija do nesvjestice ili iznenadne srčane smrti.
Kod starijih ljudi ili dijabetičara simptomi su često blaži i manje očiti, te se mogu zamijeniti sa tegobama od koštano mišićnog sustava ili žgaravice.
Dijagnoza infarkta
Kad se jave gore opisani simptomi, ključno je na vrijeme ih prepoznati i potražiti liječničku pomoć. Zato je važno kod pojave navedenih simptoma mirovati, pozvati i pričekati pomoć a ne samostalno putovati do liječnika ili hitne službe.
Prvi znak infarkta miokarda može biti i aritmija koja uzrokuje gubitak svijesti ili u rijetkim slučajevima zastoj rada srca – kardiorespiratorni arest. U takvim slučajevima potrebno je prvo pozvati pomoć, a zatim odmah započeti sa mjerama kardiopulmonalne reanimacije.
Po dolasku medicinskog osoblja moguće je brzo i točno postaviti dijagnozu infarkta miokarda na temelju simptoma i kliničke slike i elektrokardiografskih promjena (EKG-a). Dijagnoza infarkta miokarda predstavlja hitno stanje i zahtijeva brzo zbrinjavanje bolesnika, jer se pravodobnim liječenjem može spriječiti nepovratno oštećenje srčanog mišića.
Liječenje infarkta
Cilj liječenja infarkta miokarda jest ponovno otvaranje začepljene krvne žile koja je odgovorna za infarkt. Ovisno o mehanizmu i mjestu začepljenja, liječenje se može provoditi lijekovima (fibrinoliza), kateterski (koronarografija) ili operacijskim zahvatom na srcu (tzv. premosnica ili bypass). Liječenje je učinkovitije čim je kraće vrijeme od početka simptoma do otvaranja krvne žile. Zbog toga je posebno važno pravovremeno prepoznavanje simptoma kao i brz odgovor hitnih službi. U Republici Hrvatskoj razvijena je mreža interventne kardiologije kojom se nastoji postići dostupnost invazivnim mjerama liječenja – koronarografiji i kardiokirurškom zbrinjavanju – u što kraćem vremenu.
Fibrinolitička terapija – uključuje lijekove koji razgrađuju već nastali ugrušak u krvnoj žili, daju se čim ranije nakon postavljanja dijagnoze infarkta miokarda, idealno od strane ekipe hitne medicinske pomoći tijekom transporta do bolnice u kojoj će se učiniti koronarografija. Glavna nuspojava ovog načina liječenja jest povišen rizik od krvarenja.
Koronarografija – minimalno invazivan dijagnostički i terapijski postupak u domeni interventne kardiologije, kojim se putem jedne od perifernih arterija (na ruci ili preponi) kateterom pristupa do koronarnih arterija koje se zatim pod radiološkom kontrolom prikazuju, što omogućuje otkrivanje suženja ili začepljenja tih žila. U nastavku zahvata može se pokušati ukloniti tromb iz žile te suženi segment žile proširiti balonom ili ugradnjom potpornice (stenta) u žilu. Tako se nastoji ponovno omogućiti protok krvi i opskrba srčanog mišića hranjivim tvarima te pravodobnom intervencijom spriječiti trajno odumiranje srčanog mišića. Nakon ugradnje potpornice potrebno je godinu dana uzimati dvojnu antitrombocitnu terapiju, a acetilsalicilnu kiselinu treba uzimati trajno.
Sam zahvat je minimalno invazivan – zahtijeva punkciju arterije na ruci ili preponi, kroz koje se kateterom pristupa do koronarnih arterija. Na mjestu uboda daje se lokalni anestetik. Sama procedura obavlja se pod radiološkom kontrolom te uključuje ozračivanje pacijenta. Za radiološki prikaz krvnih žila upotrebljava se kontrastno sredstvo koje sadrži jod (bitno je navesti eventualne ranije alergije). Kontrastno sredstvo može u većim dozama može oštetiti funkciju bubrega, zbog čega je potreban nadzor bubrežne funkcije i dostatan unos tekućine u slučaju primanja veće doze kontrastnog sredstva ili kod bolesnika sa bolestima bubrega.
Danas koronarografija predstavlja najpovoljniji način liječenja infarkta miokarda, uz dobre rezultate liječenja i prihvatljivo niske stope komplikacija. Ključno je pravovremeno upućivanje na koronarografiju (vrijeme upućivanja ovisi o težini i tipu infarkta miokarda). Zato u Republici Hrvatskoj postoji mreža centara interventne kardiologije koji omogućuju pravovremeno zbrinjavanje svih pacijenata sa infarktom miokarda.
Kirurško liječenje – bolesnici kod kojih je rizik postavljanja stentova prevelik (suženje glavne koronarne arterije), ili su suženja žila anatomski nepovoljna za postavljanje stentova kandidati su za operativno liječenje – tzv. aortokoronarno premoštenje ili bypass. Najčešće indikacije za operativno liječenje predstavlja suženje glavne lijeve koronarne arterije, suženje triju glavnih arterija ili difuzna suženja koja nisu pogodna za postavljanje stentova.
Operativni zahvat izvodi se tako da se suženje na koronarnim arterijama zaobiđe ili “premosti” sa presađenom arterijom (najčešće unutarnja torakalna arterija) ili venom (potkoljenična vena safena). Operativni zahvat može se raditi na zaustavljenom srcu uz pomoć stroja za vantjelesni krvotok ili na kucajućem srcu. Obzirom da se radi o opsežnom operativnom zahvatu sa brojnim potencijalnim rizicima, preferira se minimalno invazivni pristup liječenju infarkta (koronarografija) dok se operativno zbrinjavaju teške komplikacije infarkta miokarda.
Lijekovi u infarktu
Napretkom medicine postali su dostupni brojni lijekovi za liječenja infarkta miokarda koji su odgovorni za znatno bolje preživljenje bolesnika. Lijekovi koji se danas koriste u liječenju srčanog udara uključuju:
antitrombocitni lijekovi: acetilsalicilna kiselina, klopidogrel, tikagrelor, prasugrel – ovi lijekovi sprečavaju zgrušavanje trombocita i nastajanje novog ugruška ili rast već nastalog ugruška koji začepljuje krvnu žilu. Osobito su bitni u sprječavanju tromboze potpornica ugrađenih u koronarne arterije tijekom koronarografije. Liječenje ovim lijekovima započinje odmah nakon postavljanja dijagnoze infarkta. U većini slučajeva uzima se dvojna terapija (npr. acetilsalicilna kiselina i klopidogrel) godinu dana nakon ugradnje potpornice, nakon čega se nastavlja sa uzimanjem jednog antitrombocitnog lijeka kao trajne terapije. Glavna nuspojava ovih lijekova jest povećan rizik od krvarenja te gastrointestinalne tegobe.
beta blokatori: skupina lijekova koja smanjuje potrošnju kisika u srčanom mišiću i tako mogu smanjiti veličinu infarkta, ili spriječiti nastanak ponovljenog infarkta te smanjiti učestalost pojave bolova u prsištu. Dokazano poboljšavaju preživljenje nakon infarkta miokarda. Najznačajnije nuspojave jesu bradikardija, bronhospazam kod plućnih bolesnika
antikoagulantna terapija: heparin i niskomolekularni heparin, (eventualno enoksaparin u osoba koje su ga ranije dobivale supkutano) daju se uz antitrombocitne lijekove u akutnoj fazi infarkta miokarda.
nitroglicerin: spada u skupinu vazodilatatora, to jest lijekova koji šire krvne žile i povećavaju protok krvi kroz tkivo srčanog mišića, smanjujući intezitet bolova u prsištu. Osobito je djelotvoran kod pacijenata sa povišenim krvnim tlakom. Glavne nuspojave jesu hipotenzija, glavobolja.
analgetici: ublažavaju bolove u akutnoj fazi infarkta miokarda, time uz subjektivno olakšanje tegoba smanjuju podražavanje simpatičkog živčanog sustava i njegovo štetno djelovanje na srčani mišić. U akutnoj fazi infarkta najčešće se daje morfij intravenozno. Zbog mučnine koja je relativno česta nuspojava, daju se i lijekovi protiv povraćanja kao npr. metoklopramid. Nesteroidni antireumatici, koji su često korištena skupina lijekova protiv bolova, izbjegavaju se kod infarkta miokarda zbog povišenja rizika od kardiovaskularnih komplikacija.
lijekovi za regulaciju faktora kardiovaskularnog rizika: nakon akutne faze infarkta miokarda važno je dobro regulirati čimbenike kardiovaskularnog rizika lijekovima za snižavanje razine kolesterola (statini), regulaciju hipertenzije (ACE inhibitori, blokatori angiotenzinskih i mineralokortikoidnih receptora), šećerne bolesti.
Život nakon infarkta
Nakon stabilizacije stanja u bolnici pacijenti budu otpušteni na kućno liječenje uz preporuku uzimanja potrebne terapije, promjene potencijalno štetnih životnih navika te provođenja kardiopulmonalne rehabilitacije (ambulantne ili bolničke) u trajanju 8 do 24 tjedna.
Usvajanje i pridržavanje zdravih navika važno je od mladosti nadalje. Brojne studije potvrdile su da nepušenje, normalan indeks tjelesne mase, tjelovježba i zdrava prehrana značajno snižavaju rizik za kardiovaskularne bolesti.
Važno je provoditi mjere rehabilitacije i pokušati u što većoj mjeri uklopiti preporučene obrasce ponašanja u svakodnevni život. Preporuča se provođenje vježbi blažeg intenziteta, tzv. aerobnih vježbi, minimalno tri puta tjedno po sat vremena. Vježbe bi trebale biti blagog do umjerenog intenziteta (hodanje, lagana vožnja bicikla, vrtlarenje) uz izbjegavanje jakih opterećenja, osobito u fazi neposredno nakon infarkta. Uz postepeno poboljšanje kardiorespiratorne sposobnosti stupanj opterećenja može se povećavati, uz nadzor tlaka i pulsa. Bitno je izbjegavati prekomjerna opterećenja koja bi uzrokovala pojavu jače zaduhe ili bolova u prsištu.
Seksualna aktivnost spada u rang umjerenih aktivnosti i nije zabranjena nakon infarkta miokarda, iako kao i kod drugih aktivnosti, postoji malen rizik od aritmija ili ponovljene ishemije.
Provođenje ovakvog programa vježbi dokazano smanjuje učestalost ponovnih hospitalizacija i poboljšava kvalitetu života, regulaciju krvnog tlaka i tjelesne težine. Sa programom vježbi trebalo bi nastaviti barem šest mjeseci od otpusta iz bolnice.
Pušenje je jedan od najvažnijih preventabilnih uzroka kardiovaskularnih bolesti, zbog čega postoje brojni programi i javnozdravstvene kampanje za prestanak pušenja. Uz navedene programe postoje i farmakološke mjere za olakšavanje prestanka pušenja kao što su nikotinski nadomjesci, bupropion, varencilin.
Pravilna prehrana temelj je prevencije kardiovaskularnih bolesti. Unos kalorija treba biti razmjeran razini fizičke aktivnosti, sa ciljem održavanja indeksa tjelesne mase do 25, opsega struka do 94 cm za muškarce i 80 cm za žene. Također se preporuča dijeta sa manjim udjelom kolesterola i zasićenih masti. Vrlo dobar primjer ovakve dijete jest tzv. mediteranska dijeta, iako postoje i brojne druge. Još jedna važna mjera jest ograničenje unosa soli u prehrani, sa ciljem smanjenja krvnog tlaka – prosječni dnevni unos trebao bi iznositi do 2 grama soli. Glavne namirnice koje sadrže sol jesu kruh, juhe i umaci, mesne prerađevine i neke vrste sireva.
