Mirisnu ljepoticu zovu, latinskog naziva (Sambucus nigra L.) naći ćete uz rubove šuma, šumskih puteva, uz kuće i naselja.
Primjena zove (bazge) poznata je od davnina i mnogostruka pa se navodi kako je Hipokrat smatrao da ona može zamijeniti sve lijekove.
Zova je u našim krajevima dobro poznata i cijenjena ljekovita biljka koja se vjekovima koristi u prirodnoj medicini.
Zovu povezujemo najviše s bolestima respiratornog sustava. Bronhitis, astma, kašalj, gušenje u prsima, početni stupanj upale pluća, upale i infekcije grla… samo su neke od bolesti i stanja kojima pomaže njena ljekovitost. Koristi se kao biljni lijek za poticanje imunog sistema, a kao i većina bobičastih ljekovitih biljaka, izvor je antioksidansa.
Zova je blagi laksativ pa se koristi i kod crijevnih i probavnih poremećaja, a prijatnog je ukusa, što posebno vole djeca. Njena diuretička svojstva izuzetno prijaju radu naših bubrega i urinarnog trakta.
Cvjetovi zove su bogati glikozidima, taninima, flavonoidima, karotenima, rutinom i vitaminom C. Bobice zove sadrže alkaloide, karotene, tanine, organske kiseline i vitamine A, B i C. Flavonoidi su moćni antioksidansi koji štite naše ćelije od oštećenja, a zbog toga se zova koristi i kod liječenja degenerativnih bolesti i kao i kod prevencije karcinoma.
Jača imunitet. Osim toga, zova ima antivirusno i antimikrobno djelovanje. Korisna je kod astme i upale disajnih puteva, jer olakšava disanje i pomaže kod iskašljavanja, a u proljeće cvat zove možete koristiti kao sredstvo protiv peludnih alergija.
Zova sadrži i detoksikacijsko djelovanje i pospješuje izlučivanje toksina iz limfnih žlijezdi. Ova biljka može pomoći i kod akni, čireva, konjunktivitisa i kožnog osipa.
Osim kao laksativ, djeluje i kao diuretik te doprinosi zdravlju bubrega. Koristi se u stanjima gdje je potrebno jače znojenje te liječi vodenu bolest.
Zova cvjeta od travnja do lipnja. Njene mirisne i ljekovite cvjetove ne preporučuje se brati pokraj prometnica i zagađenih mjesta.
Zova je najljekovitija kada se konzumira kao čaj ili tinktura. Naše bake su od nje spravljale ukusne sokove koji također prijaju našem organizmu, ali zbog većeg prisustva šećera nisu toliko ljekoviti.
Treba se pridržavati nekoliko pravila da biste ubrali bazgu koja će dati najukusniji sirup i najzdraviji čaj.
1. Izaberite mjesto koje je udaljeno od prometnica i ostalih zagađivača.
2. Berite po sunčanom i suhom vremenu. Dakle, ne rano ujutro niti predvečer kada je rosa.
3. Ne berite ih odmah poslije kiše jer je ona isprala pelud. Pričekajte dan, dva da procvatu nova.
4. Bolje je koristiti škare jer ako otkidate ručno, opast će sva pelud koja je najvažnija.
5. Ne berite bazgu koja još nije procvala, odnosno koja ima pupiće jer neće imati isti učinak.
6. Ne berite ni cvjetove na kojima su biljne uši, a pazite i na druge kukce poput pauka i sl. – njih jednostavno maknite rukom.
7. Ako ćete praviti sirup, najbolje je brati odmah u posudu u kojoj ćete natopiti cvjetove. Tako ćete zadržati sav mirisni pelud.
8. Berete li ju za čaj, koristite korpicu od šiblja u kojoj će “disati”.
