„Ovo je jedna prigoda da se čuju neka razmišljanja biskupova, barem za one koji ih često ne čuju. I ovo je jedna mogućnost kad već govorimo o medijskoj nazočnosti. Mišljenja sam da trebamo dobro i odgovorno koristiti sredstva, medije, i u navještaju Božje Riječi.
Jednostavno da jedna dobra poruka i spasenjska poruka Božije Riječi stvarno dođe do što šireg i većeg broja ljudi“ rekao je mons. Petar Palić, biskup mostarskoduvanjski i apostolski upravitelj trebinjskomrkanski, dopredsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, gostujući u emisiji Susret Radiopostaje Mir Međugorje.
Na početku emisije spomenuli smo biskupov put od janjevačkih korijena, rođenja u Prištini 1972., studija u Zagrebu, svećeničke službe u Dubrovniku, poslijediplomskog studija moralne teologije u Gracu, službe biskupskog vikara za pastoral, a potom i generalnog vikara u Dubrovačkoj biskupiji te odlaska u Zagreb nakon što su ga biskupi izabrali za generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije. Godinu kasnije imenovan je hvarskim biskupom, a dvije godine potom biskupom mostarskoduvanjskmi i apostolskim upraviteljem trebinjskomrkanskim.
Budući da je gostovanje bilo uz sedmu uskrsnu nedjelju – Dan sredstava društvenih komunikacija, a biskup Petar Palić je u HBK vršio i službu predsjednika Odbora za sredstva društvenih komunikacija, na pitanje je li izdvajanje vremena za Radio povezano s tom njegovom službom i boljim razumijevanjem medija biskup je odgovorio: „Smatram da trebamo iskoristiti mogućnosti koje se nude, kako bismo doista pokušali navijestiti Isusa i njegovu Radosnu vijest spasenja. Ako mi već ovdje imamo tu mogućnosti, ako mi se ta mogućnost već ponudila kao biskupu i pastiru ovih biskupija, naravno da sam sa zahvalnošću to prihvatio. S druge strane, ta obveza ili rekao bih vlastito preispitivanje svih nas u tom odnosu prema medijima, to je nekako i trajna obveza svih nas crkvenih ljudi da promišljamo o trenutnoj situaciji, trenutnim izazovima, kako crkveni dokumenti kažu, da promišljamo na koji način i kakve korake treba učiniti u ovoj digitalnoj eri, kako bismo što bolje putovali ovim digitalnim cestama. Ali ne samo putovali, nego kako bismo i bolje, savršenije, odgovornije navijestili Krista danas na pomoću svih ovih medija i na sve načine koji nam se danas nude.“
Naglasio je „Gospodin nam je dao duha slobode, ne duha robovanja. Nažalost, često koristimo katastrofična tumačenja koja proizvode, kako Papa kaže, paralizirajuće učinke. I ja se isto kao biskup, slušajući neke svećenike, vrlo često pitam što mi to stvarno navješćujemo. Evanđelje kao radosnu vijest ili navješćujemo doista nekakav smak svijeta. Izazova je uvijek bilo, ali volio bih kad bi naši katolički mediji pa i ovaj bili sve više mjesta navještaja Radosne vijesti.“
U skladu s Papinom porukom za ovaj 58. Dan sredstava društvene komunikacije „Umjetna inteligencija i mudrost srca. Za potpuno ljudsku komunikaciju“ biskup je naveo kako je Papa rekao da umjetnu inteligenciju treba razumjeti kao priliku, ali s druge strane i kao prijetnju. A to ovisi o čovjeku. „Papa jasno kaže, na samom je čovjeku da on odluči hoće li postati hrana za algoritme, umjetna inteligencija, ili će svoje srce mudro hraniti mudrošću, slobodom i svim onim zašto nas je Bog stvorio“.
O pohodu „ad limina Apostolorum“ – apostolskim pragovima je rekao „To znači da je kanonska obveza, obveza koja stoji zapisana u zakoniku kanonskog prava, obveza svakog biskupa da nakon određenog vremena posjeti Rim, glavne bazilike, susretne se s odgovornima koji vode određene dikasterije i naravno tu je uvijek susret s Papom.
Svaki taj pohod ima u sebi dvije oznake, duhovni dio i administrativni dio.“ Susret sa Svetim Ocem opisao je kao „susret oca sa svojom djecom ili recimo onoga vrhovnog pastira sa pastirima određenih mjesnih crkava, partikularnih crkava“ dodajući kako su susreti s papom Franjom redovito u jednom bratskom ozračju međusobnog razumijevanja, a ne toliko formalni. „Osobno se divim tom čovjeku, ne znam odakle mu takva snaga da u 87. godini doista svakoga može susresti. Toga dana prije nas imao je još 3 ili 4 susreta.“
O temi Međugorja na susretu s papom biskup Petar je rekao „Naravno da je imenovanjem vizitatora za župu Međugorje jasno što je papi Franji na srcu. Na srcu mu je pastoralna skrb za vjernike koji ovdje dolaze. Nije bilo riječi o takozvanim ukazanjima, bilo je riječi o načinu skrbi za ljude. Zanimao se kako je vizitator (Aldo Cavalli). U subotu nakon krizme u Međugorju, rekao sam mu – Papa je pitao za vas. Onda je on pitao – što je rekao. Rekao sam da mi je rekao da je nakana imenovanja vizitatora bila da ti da ruku, dakle vizitator dadne ruku dijecezanskom biskupu upravo s obzirom na ovu situaciju, odnosno na pastoralni rad u Međugorju. Naravno da se vizitator nasmijao, razlika u godinama između njega i mene ipak je vidljiva, pa je bilo to kako će on meni dati ruku, ali njegova prisutnost je za sada mislim potrebna, dobra i korisna ovdje. Zanimao se papa i o mojoj nazočnosti u Međugorju, onda sam mu rekao da u subotu idem na krizmu. I naravno rekao sam mu također da unatrag nekoliko godina sudjelujem i na Festivalu mladih koji se ovdje održava. Naravno da sam rekao da shvaćam, i to je zapravo i njegova intencija i želja bila čuvati koliko doista biskup jeste i može biti prisutan u jednoj ovako specifičnoj župi, ali kao dijecezanski biskup kome župa Međugorje pripada.“
Na naglasak kako je izraz – pastoralna skrb Papa spomenuo na nedavnom susretu, a koji se spominje i u tzv. Zadarskoj izjavi iz 1991. godine te činjenicu kako je to u Međugorju najpotrebnije, osobito otkako su prije pet godina službeno odobrene hodočašća, biskup Palić je rekao „Iz ovoga, koliko ja mogu vidjeti i iz tih prigodnih dolazaka, doista treba biti i jasno i jasno izreći zahvalnost svima, osobito pastoralnom osoblju, dakle pastoralnom osoblju koje dijecezanski biskup imenuje ovdje i koji su ovdje na usluzi svima onima koji dolaze. Drugi dio te takozvane zadarske izjave, jest doista upravo naglasak na tome – pastoralnoj pratnji, odnosno pastoralnim mogućnostima, izići ususret svima onima koji dolaze ovdje. Pa, kao što sam rekao i malo prije, to je zapravo Papin fokus gledanja. Papin fokus gledanja za ljude koji su tu, koji dođu, koji nešto traže, koji smatraju da tu nešto mogu naći, to nešto zvali mi to kako god hoćemo, ali recimo taj susret s Kristom, jer ipak se ovdje radi o sakramentu ispovjedi, o slavlju Euharistije, dakle, i osobito staviti fokus na toj jednoj zdravoj pobožnosti. Zdravoj pobožnosti koja se treba njegovati osobito ovdje na ovakvim mjestima gdje puno ljudi dolazi.“
Na pitanje – jesu li Vama osobno susreti s Papom teži nego ostalim biskupima, jer uz opća pitanja pastorala, iseljavanja, zvanja i druga manje-više posvuda slična pitanja, Vi imate dva dodatna o Međugorju i o takozvanom Hercegovačkom slučaju biskup je rekao „Svaka biskupija ima svoje izazove, odnosno svaka živa zajednica, svaki živi organizam, a to biskupija jest, to Crkva jest, ima ono što Drugi vatikanski sabor kaže radosti i nade, žalosti i tjeskobe, tako i svaki biskup, u svakoj biskupiji. Tako i ova naša biskupija, Mostarskoduvanjska. Možda su ovdje ti izazovi izraženiji nego u nekim drugim biskupijama, osobito nažalost to pitanje nejedinstva, odnosno nesudjelovanja pojedinaca u nekim župnim zajednicama, u redovitom crkvenom životu, ali povijest Crkve poznaje različite načine udaljavanja, povijest crkve poznaje različite načine odbacivanja Crkve i hijerarhije. Ja se samo nadam da svi oni koji tako percipiraju sadašnji način života da znaju na koji način to čine i da znaju koje su posljedice, da su svjesni posljedica.“
Svete stolice i Pape, ostaje fenomen koji izravno prati sam Sveti Otac. Moja zadaća kao pastira i moja zadaća uz zadaću vizitatora je pastoralno skrbiti i o ljudima koji ovdje dolaze.
O osobnom pogledu na Međugorje je rekao „Ja sam već nekoliko puta jasno rekao svoj stav. Međugorje ostaje, to vidimo iz pristupa Svete stolice i Pape, ostaje fenomen koji izravno prati sam Sveti Otac. Moja zadaća kao pastira i moja zadaća uz zadaću vizitatora je pastoralno skrbiti i o ljudima koji ovdje dolaze. Privatne objave i ono što pojedinac doživljava, ako doživljava, ne utječe na moju vjeru i tako je sa svim privatnim objavama i mislim da bi takav stav trebao biti za svakog vjernika. Imamo Božju riječ, odnosno imamo objavu, imamo sakramente, imamo učiteljstvo, imamo tradiciju crkve i to je ono što hrani moju vjeru. Ne znam zašto bi netko morao imati stav o nečemu, nije važno imate li stav o Fatimi, danas je Fatimska Gospa, nije važno. Ali je veoma važno koji je vaš stav o Isusu Kristu, koji je vaš stav o Crkvi, koji je vaš stav o sakramentima, koji je vaš stav o izjavama učiteljstva. To je li Gospa rekla Franji, Jacinti i Luciji da se čini pokora ili ne, je li to neka potvrda nečega ili ne, to ostaje na razini privatne objave koja u prvom redu obvezuje one koji kažu da su to doživjeli. Prema tome Međugorje doživljavam kao svoju župu, u svojoj biskupiji, kao mjesto gdje dolazi puno ljudi, kao mjesto gdje netko može doživjeti i vjerojatno doživi promjenu, ali još više bih volio i da se na licima i životima onih koji tu žive događa promjena.“
