U mjestu Klobuk, u zaseoku Šiljevište, i danas se čuva rodna kuća sluge Božjeg Petra Barbarića. Dok je svoj život nažalost prerano izgubio zbog teške bolesti u Travniku, ovaj isusovački sjemeništarac uspio je ujediniti svoju rodnu Hercegovinu i Bosnu. Premda u Travniku čuvaju Petrovo tijelo, obnovljena rodna kuća u Šiljevištima sad je kapelica te mjesto molitve i mira za sve vjernike.
Mole mu se i muslimani! Veliki je to događaj vezan uz život tog mladića, čije se proglašenje blaženim očekuje. Tim više što je riječ o prvom blaženiku iz Hercegovine, koji je na poseban način povezao Hercegovinu s Bosnom.
Podsjetimo, unuk Petrova brata Stanko temeljito je obnovio Petrovu rodnu kuću, izgradio niz popratnih sadržaja, oplemenivši ovaj pitoreskan kraj i učinivši ga oazom spokoja i molitve, koje već godinama posjećuju mnogobrojni hodočasnici.
Nekoliko tjedana prije svoje smrti, u rujnu prošle godine, brat fra Bonifacija Barbarića fratra u Čapljini, Stanko Barbarić inače uspješan poslovni čovjek koji je dio svoje karijere proveo i u Londonu, cjelokupno imanje darovao je travničkom sjemeništu, odnosno Vrhbosanskoj nadbiskupiji, kako bi Petrovo rodno mjesto bilo zajednička uprava s onom u Travniku.
Travnički isusovci predvođeni rektorom sjemeništa i Katoličkog školskog centra “Petar Barbarić” don Željkom Marićem sa zahvalnošću su preuzeli ovaj izniman dar te ga namjeravaju pretvoriti u mjesto hodočašća i turističkih posjeta, ali i odmora, održavanja seminara i posebnih duhovnih programa.
A pretvaranje ovog mjesta u zaseoku Šiljevište u novu destinaciju koja će biti otvorena vjernicima, ali i svim drugim posjetiteljima te ih obogaćivati svojim sadržajima i jedinstvenom pričom o mladiću ima potporu i Grada Ljubuškog, odnosno gradonačelnika Vedrana Markotića, koji Klobuk, odnosno Šiljevište vidi kao lokaciju od posebne važnosti, uz samostan svetog Ante na Humcu, vodopade Kravica i Koćuša, kulu hercega Stjepana te druge ljubuške znamenitosti.
Dodatnu pozornost hrvatske i bosanskohercegovačke javnosti Petar je privukao u proljeće 2015., kad je papa Franjo ovlastio Kongregaciju za proglašenje svetaca da objavi dekret o junačkim krepostima Petra Barbarića, novaka Družbe Isusove, koji je rođen u Klobuku u Hercegovini 19. svibnja 1874., a preminuo u Travniku u Bosni 15. travnja 1897. Od tada se Petra može zvati časni sluga Božji Petar Barbarić, što je zadnja stuba prije proglašenja blaženim.
Mladić je to kojem su se molili ne samo katolici već i muslimani. Niz ozdravljenja pripisuje se Petrovu zagovoru, od kojih je najpoznatiji slučaj slijepog mladog Travničanina koji je nakon molitve Petru progledao.
Upravo taj slučaj opjevan je i na novom CD-u koji je ovih dana ugledao svjetlo dana. Riječ je o glazbenoj priči posvećenoj Petrovu životu, koju je skladao legendarni glazbenik, skladatelj i pjevač Ranko Boban, široj javnosti poznat kao autor pjesme “Hercegovina u srcu”, ali i autor popularnih hitova Zdravka Čolića, Olivera Mandića, Vajte… Autor tekstova poznati je književnik Rusmir Agačević, koji je na izniman način pretočio Petrov život u stihove koji izazivaju emocije.
Na produkciji je surađivao Željko Kozina, a iza cijelog projekta stoje dr. sc. Božo Skoko, sveučilišni profesor iz Zagreba, koji je i sam rođen u Klobuku i koji je zajedno sa Stankom Barbarićem osmislio projekt, na inicijativu Agačevića, potom Stankov sin Boško te prof. Ljilja Vokić, bivša ministrica obrazovanja u vrijeme Franje Tuđmana, i don Željko Marić, kao ključna figura u realizaciji projekta. Hitove pod nazivom “Hercegovina”, “Rodna Šiljevišta”, “Odlazak u Bosnu”, “Travnik”, “U bagremu procvetao”, “Poslušaj, Petre, materino srce”, “Naša zvijezda” i dr. izvode Ranko Boban, fenomenalna Amira Medunjanin, Asia Mataga-Murtezani, Zoran Bebić Beba…
Ostavio dubok trag
Riječ je o jedinstvenom glazbenom projektu koji je uvelike nadmašio slična ostvarenja. Prvotno zamišljen kao mjuzikl, realiziran je kroz dvadeset pop i rock skladbi koje odmah ulaze u srca i duše, a ne samo u uho, koje se pjevuše i preslušavaju. Nedvojbeno će pridonijeti dodatnoj popularizaciji i upoznavanju Petra Barbarića, kao uzor mladića na kojeg se i danas mladi mogu ugledati.
Privlačno dizajnersko rješenje omota osmislio je poznati zagrebački, ali i ljubuški dizajner Vedran Matić, a produkcijski je iza projekta stala i Millenium promocija. Unutar omota CD-a s povijesnim i aktualnim fotografijama Klobuka, Vitine i Travnika nalazi se i Petrov životopis napisan u prvom licu, autora Rusmira Agačevića, koji je još jednom pokazao svoj književni talent, ali i posebnu emociju prema Petru s obzirom na to da je njegov djed Poljak Waclaw Mierzwinski bio Petrov najbolji prijatelj u travničkom sjemeništu.
Ovim svojim novim opusom Ranko Boban još je jednom pokazao svu raskoš svoga talenta i neizmjerno glazbeno umijeće, koje će zasigurno udariti nove standarde i u duhovnoj glazbi. A cijela priča govori o iznimnom senzibilitetu i umijeću u popularizaciji naših velikana, koji su, nažalost, nedovoljno poznati i prepoznati. Uostalom, mnogi, za razliku od Bosne, gdje je ime Petra Barbarića znakovito, u Hercegovini ne poznaju životni put tog mladića. Zato treba iskoristiti vrijeme prije proglašenja blaženim kako bismo ga upoznali i kako bi dobio zasluženo mjesto u našoj javnosti.
Proglašenje blaženim tog mladog uzornog čovjeka moglo bi imati posebno značenje za današnju mladež kojoj treba istinskih uzora, ali i simboliku za hrvatski narod u Hercegovini i Bosni, te za odnose Hrvata i Bošnjaka.
Naime, Petar je u Klobuku živio do svoje petnaeste godine, školovao se, čuvao ovce i radio kao trgovački pomoćnik. Nakon što se odlučio na svećenički poziv, Petar je tiho povezao Hercegovinu s Bosnom, uputivši se na konju u daleki Travnik. Na to su očito su utjecali tradicionalni obiteljski odgoj, ali i travničko sjemenište. Petrov otac Ante bio je subaša, upravitelj imanja turskog bega Kapetanovića, koji je stolovao u Vitini, tako da je Petar od svoga djetinjstva upoznavao muslimane i njihove običaje te stekao duboko poštovanje prema drugome i drugačijem. Kao što rekosmo, poznato je da su mu se, nakon smrti molitvama obraćali i muslimani travničkog kraja i da su neki od njih zadobili ozdravljenje.
