Svatko od nas ponekad se suoči s teškim trenucima u životu, kada se čini da se cijeli svijet oko nas ruši. U tim trenucima često postoji potreba za oslobađanjem emocija i traženjem utjehe.
Velika je razlika između dijeljenja problema s nekolicinom bliskih ljudi i svima reći što vas muči. Ponekad je stvarno bolje plakati u samoći nego svima otkriti svoje najdublje boli.
Samo plakanje ima svojih prednosti. Prije svega, to je trenutak kada smo sami sa sobom, suočavamo se s vlastitim mislima i emocijama. Ovaj proces može biti terapeutski jer nam omogućuje da obradimo svoje osjećaje bez vanjskog utjecaja. U samoći se možemo osloboditi emocionalnog tereta na način koji nam najviše odgovara, bilo da je to plakanje, vođenje dnevnika ili meditacija. Također, ovo je prilika za sagledavanje situacije i pronalaženje unutarnje snage za daljnje korake.
Savjet zlata vrijedan
S druge strane, razgovor o svojim problemima može imati negativne posljedice za sve. Ne samo da nećemo uvijek dobiti podršku koju očekujemo, već se možemo suočiti i s nerazumijevanjem, osudom ili čak zlouporabom povjerenja.
Nažalost, nisu svi ljudi u našem okruženju dobronamjerni niti sposobni pružiti iskrenu podršku. Dijeljenje naših najdubljih boli s bilo kim može nas učiniti ranjivima i učiniti da se osjećamo još usamljenije i bespomoćnije.
Kada odlučimo svoje probleme podijeliti s drugima, važno je pažljivo odabrati osobe kojima vjerujemo. To su obično članovi obitelji, bliski prijatelji ili stručnjaci za mentalno zdravlje. Ti ljudi nas poznaju, razumiju i spremni su pružiti pravu podršku. Oni neće osuđivati niti umanjivati naše probleme, već će nam pomoći da pronađemo rješenja i osjećamo se bolje.
Također, važno je shvatiti da je plakanje prirodan način izražavanja emocija i nije znak slabosti. Suze su oblik emocionalnog čišćenja koji nam pomaže osloboditi se nakupljenog stresa i boli. Samo plakanje može biti moćan alat za samoizlječenje, jer nam omogućuje da se suočimo sa svojim emocijama na dubljoj razini i oslobodimo se negativnih osjećaja.
Zaključak je da je bolje plakati u samoći nego svima govoriti što nas muči. Držeći svoje najdublje boli za sebe ili ih dijeleći samo s odabranim ljudima, štitimo se od dodatnog stresa i potencijalnog razočaranja. Samoća nam pruža sigurno utočište u kojem možemo procesuirati svoje emocije i pronaći unutarnju snagu za daljnje korake. Na kraju, svatko od nas najbolje zna što mu je potrebno za emocionalno ozdravljenje, a ponekad je to upravo mir i tišina samoće.