Nedjeljni dolazak apostolskog nuncija u Hrvatskoj mons. Giorgia Lingue i misa koju je služio u terminu večernjeg duhovnog programa mnoge su ponukali da zaključe kako su pred Međugorjem vedri dani.
Naime, premda u BiH dolazi iz susjedne Hrvatske, nuncij Lingua iskušani je vatikanski diplomat, a vatikanska diplomacija jedna je od najsuptilnijih i najpromišljenijih institucija na svijetu. Koja najčešće svoje poruke ne šalje izravno, nego plete mrežu znakova, više tajnih nego javnih, koji se iščitavaju s velikom pozornošću. Upravo u tome kontekstu treba promatrati misu nuncija Lingue na međugorskom vanjskom oltaru te intervju koji je dao Radio Miru Međugorje.
U svojoj propovijedi u Međugorju Lingua je govorio s jedne strane o vidljivoj međugorskoj stvarnosti, uspoređujući je s aktualnim dnevnim čitanjima, koja su poticajno govorila upravo o proroštvu, tj. viđenjima. Termin koji je Lingua koristio. Također, dio propovijedi posvetio je nedavno objavljenom dokumentu Dikasterija za nauk vjere o ukazanjima, tumačeći posebno najpozitivniji status “nihil obstat” (nema zapreka), koji će Dikasterij dodjeljivati onim nadnaravnim fenomenima za koje se dokaže da nisu prijevara, odnosno da su istiniti i u duhu crkvenog nauka.
Zašto je upravo nuncij Lingua prošle nedjelje s međugorskog oltara govorio o “nihil obstatu”? Odnosno, zašto se u intervjuu Radio Miru prisjetio kako je još kao bogoslov želio doći u Međugorje. “Uvijek sam imao tu želju, ali se nikad nije ostvarila i uvijek sam Gospi povjeravao tu želju i govorio joj: ‘Kada ti budeš poželjela, pronađi mi put.’”
Put, odnosno kontekst koji je Gospa trasirala u nedjelju nunciju Lingui nimalo nije beznačajan. Radi se, naime, o vremenu u kojemu gotovo iz dana u dan upravo iz Dikasterija za nauk vjere stižu priopćenja o priznavanju ili nepriznavanju nekih odavno istraživanih fenomena ukazanja. Tako je, primjerice, prošloga tjedna objavljena negativna prosudba o nadnaravnosti ukazanja u Amsterdamu poznatih kao pobožnost “Gospi svih naroda”, što je zapravo odluka iz 1974. godine. Nakon toga uslijedila je pozitivna ocjena za svetište u Kalabriji. “U sekulariziranom svijetu u kojem živimo, u kojem mnogi žive životom bez ikoje povezanosti s transcendencijom, hodočasnici koji dolaze u svetištu Scoglio snažan su znak vjere”, napisao je kardinal Victor Manuel Fernández, prefekt Dikasterija za nauk vjere, koji – u odgovoru na pismo biskupa Biskupije Locri-Gerace, Francesca Olive, od 3. lipnja – “potvrđuje nihil obstat” koji je predložio mjesni biskup u vezi s događanjima vezanim uz biskupijsko svetište Nostra Signora dello Scoglio, koje se nalazi u mjestu Santa Domenica di Placanica, u Kalabriji. Pritom se “nihil obstat” odnosi na pozitivne plodove, ali nema izjave o nadnaravnom podrijetlu. Slijedi li takvo što i za Međugorje?
Naime, poznato je da je trenutačno za Međugorje najrelevantnije izvješće tzv. Ruinijeve komisije, prema kojemu se prvih sedam dana može držati autentičnim, dok će se ostalo razdoblje i dalje istraživati. Ponajprije stoga što ukazanja i dalje traju. Ruinijevo je izvješće neslužbeno, ali je omogućilo papi Franji stavljanje Međugorja pod izravnu jurisdikciju Svete Stolice i ukidanje zabrane svećenicima da organiziraju hodočašća, tj. da službeno i legalno odlaze u Međugorje. Baš kao što je prošle nedjelje otišao i nuncij Lingua, što ne bi mogao da nije te Franjine odluke iz 2019., zar ne?
I da na kraju svoje znakovite propovijedi na vjernike zazove blagoslov Kraljice Mira, tj. Blaženu Djevicu Mariju oslovi upravo onim Gospinim imenom kako se sama predstavila djeci vidiocima 1981. godine. Slučajno? Vrlo teško s razine vatikanske diplomacije.
Piše: Darko Pavičić
