HRVATSKA SE NAORUŽAVA, STIŽU UBOJITI HIMARS-I, BAYRAKTARI, ALI TO NIJE SVE.
Prvih šest od ukupno 12 Rafalea sletjelo je u travnju u Hrvatsku. Za nešto manje od godinu dana borbena eskadrila bit će kompletirana na ukupno 12 borbenih zrakoplova. Ta nabava jest bila povijesna, jer Hrvatska nikad prije nije u neku vojnu nabavu investirala 1,2 milijarde eura. U zadnje tri godine ta je eskadrila uglavnom otplaćena i ostale su još dvije manje rate. To je očito model po kojem će Hrvatska nastaviti posao nabave novih modernih oružanih sustava.
Kako je Večernji već prvi pisao, prema planovima koji još uvijek nisu objavljeni, jer se dorađuju (DPR – Dugoročni plan razvoja OSRH), već 2028. HV bi trebao biti “neprepoznatljiv”, ali u pozitivnom smislu. Puno moderniji i napredniji. Naprotiv, da nije rata u Ukrajini, vjerojatno bi već bile objavljene velike nove nabave, o kojima MORH već intenzivno pregovara s mogućim dobavljačima. Sve kasni zbog toga što oružje za koje je zainteresirana i Hrvatska, a proizvodi se u Europi ili SAD-u, primarno odlazi Ukrajincima, piše Večernji.
Do 2026. u pogonima slavonskobrodskog Đure Đakovića, uz suradnju s englesko-američkom tvrtkom Bae Systems, bit će obnovljeno i modernizirano svih 62 oklopnih borbenih vozila Bradley M2A2 ODS. To će biti dovoljno za prvu ruku, a u vojnim krugovima smatraju da Hrvatskoj treba još stotinjak takvih Bradleya. MORH u ovoj godini naručuje proizvodnju 30 novih Patrija, koje će po finskoj licenciji izgledno proizvesti također Đuro Đaković. Time će se ukupan broj Patrija u HV-u približiti brojci od 200 vozila. Sve nove bit će naoružane DUOS kupolom, koja sadrži top od 30 mm i protuoklopne rakete također izraelske proizvodnje SPIKE, i to najnovije generacije sa znatno povećanim dometom. To će biti dovoljno da u mirovinu naše motorizirane postrojbe pošalju sve preostale oklopnjake ruskog ili jugoslavenskog porijekla, koji će, moguće je, završiti u Ukrajini. U planu je i pojačavanje postrojbi samohodnim artiljerijskim oružjem. Uz postojećih 14 njemačkih Panzer Haubica PzH 2000, kalibra 155 mm, planira se nabava dodatnih. Vojni stručnjaci smatraju da će Hrvatska nabaviti i mobilnu artiljeriju na kotačima uz samohodnu artiljeriju na gusjenicama, a tu dolaze u obzir švedski Archer od 155 mm ili francuski Caesar od 155 mm.
Ono što kopnenoj vojsci treba jest i nova raketna artiljerija koja će zamijeniti sadašnje višecijevne raketne bacače kalibra 122 i 128 mm, koji su uglavnom istočne proizvodnje ili proizvedeni u SFRJ. Premda je još sve obavijeno tajnom, jasno je koje oružje ovdje dolazi primarno u obzir, a dokazano na ukrajinskom bojištu. Riječ je, naravno, o višecijevnom raketnom bacaču na kotačima M142 Himars koji može ispaljivati nekoliko vrsta raketa dometa od 70 pa do 300 kilometara. Istodobno bi se realizirala i nabava tog sustava s dvostruko većim paljbenim kapacitetom, smještenim na gusjeničaru, M270 MLRS. Nabava takvog oružja znatno će uvećati vatrenu moć hrvatske kopnene vojske i predstavljat će jako sredstvo odvraćanja.
Uz ovu opremu treba nabaviti i relevantnu PZO zaštitu za ove postrojbe, najbolje u kombinaciji protuavionskog topa i spregnutih protuavionskih raketa kraćeg dometa. Za te svrhe bila bi primjerena nabava npr. njemačkog vozila Skyranger 30, koje proizvodi Rheinmetall Air Defence AG. To se vozilo u oba kalibra, 30 i 35 mm, pokazalo izuzetno uspješno u Ukrajini prilikom obaranja svih vrsta letjelica i dronova te krstarećih projektila. U dugoročni plan nabave bit će zacrtana i nabava vjerojatno novih tenkova. Postoje tri mogućnosti – njemački Leopard A7+ ili čak ”osmica”, koju nabavlja, primjerice, Mađarska, zatim američki Abrams te francuski Leclerc. Računa se na to da bi Hrvatskoj za prvu ruku trebalo barem 50-ak do 60-ak tenkova.
U svakom slučaju, budu li realizirane ovakve nabave u kopnenoj vojsci, jasno je da će se trebati ići i na formiranje dodatne, treće gardijske brigade. Pri tome je manje bitno hoće li ona biti na kotačima ili gusjenicama. I time bi onda kopnena vojska bila zaokružena, s velikom vojnom moći i tehnološki najmodernijim topničkim i raketnim te PZO sustavima.
U krugovima HRZ-a smatraju da će kompletirati eskadrilu Black Hawkova do 2028., možda i prije, te da postoji mogućnost i za nabavu još neke vrste helikoptera kojih se rješavaju Amerikanci. U vojnim krugovima smatraju da HRZ treba nabaviti i “pravi” borbeni helikopter, teško da će to biti američki Apache, koji je izuzetno skup, ali bi trebalo krenuti stopama češkog ratnog zrakoplovstva koje je nabavilo malo rabljene američke Bell AH-1Z Viper.
Radi se i na hitnoj nabavi PZO sustava srednjeg ili čak velikog dometa. Vojni krugovi potvrđuju da je ugovaranje nabave takvog sustava vrlo blizu. Ne zna se, naravno, o kojem sustavu je riječ niti koliko će biti nabavljeno bitnica, no pretpostavlja se da je riječ o nabavi koja će stajati najmanje 500 milijuna eura. Isti europski, odnosno francuski proizvođač MBDA, s kojim Hrvatska već ima potpisan ugovor o nabavi naoružanja za Rafale, proizvodi takve sustave. Riječ je o raketnoj obitelji ASTER SAMP/T. Taj sustav najviše uspoređuju s američkim Patriotom, s time da je u inačici s novom vrstom projektila NG taj sustav i moćniji od Patriota, a riječ je o dvostupanjskoj raketi s dometom daleko većim od 100 km. Smatra se da bi Hrvatska trebala nabaviti te rakete i srednjeg i velikog dometa s obzirom na to da se ispaljuju s istog lansera. Te rakete “skidaju” i balističke rakete. Navodno, u Ukrajini još nisu zabilježili promašaj s tim raketama. Još jedan podatak za usporedbu, ovaj sustav gađa ciljeve u krugu od 360 stupnjeva, za razliku od američkog Patriota, koji to radi u krugu od 320 stupnjeva. Izborom ove vrste rakete Hrvatska bi riješila i pitanje koju vrstu raketa treba postaviti na naše buduće korvete, jer iste idu i na francuske i talijanske korvete.
Hrvatska Vlada uskoro će donijeti odluku o još jednoj velikoj vojnoj nabavi. Tiče se to napokon i Hrvatske ratne mornarice (HRM). Da je sada na redu i modernizacija HRM-a, u zadnjih godinu dana najavljeno je nekoliko puta. Vidimo da je ministar obrane Ivan Anušić nakon nekoliko godina blokade uspio pokrenuti ponovno pokretanje programa završetka četiri preostala obalna ophodna broda ugovorena s Brodosplitom, a MORH radi na zadnjoj varijanti, odnosno studiji nabave višenamjenskog izvanobalnog ophodnog broda, jednostavnije rečeno korvete. Već se godinama radi na toj studiji, a prema zadnjim informacijama, ona je još jedanput vraćena iz Vlade na kraću doradu i može se čuti da se traži detaljnije pojašnjenje o kojoj se točno višenamjenskoj korveti radi.
Višenamjenska znači da može gađati ciljeve u zraku, na kopnu i voditi protupodmorničku borbu. Prava višenamjenska korveta, a riječ je o brodu od stotinjak metara dužine, istisnine od 1000 do 2000 tona, posjeduje protuavionske, protubrodske rakete, po mogućnosti kojima se mogu gađati i ciljevi na kopnu, te torpeda za protupodmorničku borbu. Još se ne zna za koju vrst korvete će se Hrvatska odlučiti. No, s obzirom na informacije o željama HRM-a, postoje barem dvije mogućnosti, nabava korvete poput izraelske klase Sa’ar 6 ili francuske klase Gowind, koja se serijski proizvodi u Francuskoj i izvozni je proizvod. Izraelska korveta rađena je u Njemačkoj, a zatim je “gola” prebačena u Izrael, gdje su je Izraelci “načičkali” svojom elektronikom, senzorima i raketnim naoružanjem. Francusku korvetu Gowind kupilo je nekoliko velikih država kao što je Egipat te neke azijske države. Izrađuje se u serijama i Francuzima je potrebno dvije i pol do tri godine da je izgrade. Koliko se može doznati u vojnim krugovima, Hrvatska bi i ovdje preferirala nabavu nove, a ne rabljene korvete.
U Vladi, kad najavljuju nabavu korvete, govore u jednini, ali teško da će se Hrvatska odlučiti za nabavu samo jedne. Za našu ulogu u Jadranu s mogućnošću izlaska na Sredozemlje, u mornaričkim krugovima kažu da su nam potrebne dvije do četiri korvete. Kako svaka stoji otprilike 400 milijuna eura, vidjet ćemo što će biti s tim željama HRM-a. Nabava korveta u isto vrijeme značit će polako i oproštaj od naših pet raketnih topovnjača koje se više neće isplatiti preurediti i zamijeniti stare švedske RBS-15 rakete modernijim. Preinake bi bile isuviše skupe, pa će naše topovnjače služiti dokle mogu, a njihovu će ulogu preuzeti korvete. Neke od njih sigurno bi mogle poslužiti i za poslove obalne straže. Vojni stručnjaci smatraju da ćemo morati zamijeniti i postojeća dva desantna broda s nova dva modernija. I još uvijek postoji naša NATO obveza pa je izgledno da ćemo napokon morati nabaviti i nekoliko minolovaca, čime bi Hrvatska izvršila svoje savezničke obveze vezane uz nadzor morskog dna i protupodmorničko djelovanje.
Uz to, valjalo bi zadržati i sposobnosti naših MOL-ova, dakle, mobilnih obalnih lansera i njihovu mogućnost da se i s kamiona ispaljuju protubrodske rakete. Krene li se u nabavu korveta, vjerojatno će one biti opremljene i helikopterom, pa valja odlučiti kojim, a u principu bi trebala biti riječ o mornaričkoj inačici helikoptera, kakav je, primjerice, američki Sea Hawk.
Od većih nabava OS RH u ovoj inventuri za razdoblje do 2028., a za neke stvari do 2030. valja još spomenuti i nabavu raznih vrsta bespilotnih letjelica. Prema dostupnim informacijama, vode se pregovori o nabavi nekoliko tipova letjelica. HV posjeduje izviđačke bespilotne letjelice, uglavnom izraelskog porijekla (Skylark i Orbiter), no ovdje se radi o nabavi naoružanih letjelica velikog dometa. Može se pretpostaviti da je Hrvatska zainteresirana za ove tipove naoružanih bespilotnih letjelica – turski Bayraktar TB2, izraelski Hermes 900 te američki MQ-1 Predator ili MQ-9 Reaper. Nema sumnji da će biti nabavljena neka od upravo tih bespilotnih letjelica.
Kad je riječ o bespilotnim kamikaza letjelicama i dronovima, neke od njih već su iskušane na vojnim poligonima kod Slunja, točnije dva tipa tih letjelica, od kojih je jedan tipa quadrocopter. Te su se letjelice pokazale učinkovitima i u MORH-u su bili zadovoljni viđenim. One su hrvatske proizvodnje i njihov razvoj je pri kraju. Kada bude završen, letjelice će posjedovati 100 posto dijelova proizvedenih u Hrvatskoj. Prema informacijama iz vojnih krugova, MORH će brzo potpisati ugovor s proizvođačem o proizvodnji i sudjelovanju u tehnološkom razvoju. Spominje se proizvodnja čak nekoliko stotina komada.
Ova svojevrsna inventura o tome što još HV treba nabaviti od opreme i naoružanja kako bi stasao u modernu i snažnu malu armadu, rađena je na temelju informacija iz vojnih krugova, što je odmah postavilo i svojevrsna ograničenja jer aktivni, djelatni sugovornici iz MORH-a nikad neće otkriti detalje tih nabava. No iz tih razgovora ipak su se iskristalizirale mogućnosti i vrste oružja koje su nam primarno potrebne, a razgovor s bivšim glavnim planerom OS RH, kapetanom bojnog broda Ivicom Mandićem, sada vojnim analitičarem, poslužio je za detaljnije promišljanje što je sve potrebno HV-u u modernizaciji. Ove vojne nabave, procjena je, vrijede približno oko pet milijardi eura, što se slaže s neslužbenim procjenama našeg vojnog vrha. Znači, riječ je o svoti gotovo pet puta većoj od one investirane u Rafale. Vojni proračun RH stalno raste i u 2024. iznosi oko 1,2 milijarde eura, što je još ispod 2 posto BDP-a, a što je naš i NATO-ov cilj. S obzirom na procjene rasta hrvatskog BDP-a u sljedećih četiri do pet godina, može se očekivati da će se na kraju tog razdoblja vojni proračun znatno uvećati i približiti svoti od 2 milijarde eura, želimo li ispuniti onih ciljanih savezničkih dva posto.
