Predsjednik RH Zoran Milanović reagirao – hapsite ih! Da je ’45. sumnja li itko da bi poslao vojsku na tu mladost kao što je napravio i njegov ljubimac Tito?”
Iskreno, organizacija je zakazala, ali to ne čudi, bio je to preveliki zalogaj za Imotski. Ljudi su se masovno morali parkirati tri, četiri kilometra ranije pa kilometrima pješačiti do stadiona, ali tu nije bilo pomoći, niti nečije krivnje. Osim Puljkove! Jer da je Split dopustio koncert na Poljudu sva ta patnja publike bi bila puno manja. Isto vrijedi i za Tomaševića i zagrebački Maksimir.
O tom ideološkom teroru rijetko tko progovara. Thompsonov povratak je bio spektakularan, a činjenica da je gotovo 90 posto publike činila mladež jasno pokazuje da je pred hrvatske jugoslavene iskoračila jedna nova generacija.
Dok sam čitao Milanovicev zahtjev policiji da intervenira u Imotskom i dok sam gledao tu mladost po imotskim ulicama kako punog srca pjeva sjetio sam se da su Milanovićevi i Josipovićevi partizani istu takvu mladost masovno streljali. Na desetke tisuća.
Pri tom ti naši ljevičari pogotovo oni Josipovićevog tipa nikad nisu osvijestili da se zbog tih mahnitih pokolja na partizane ne može gledati drugačije negoli da se radilo o koljačima i krvnicima….Što su drugo nego zvjeri oni koji su u Gračanima u svibnju 1945 strijeljali dva razreda srednje škole?
Ali kako ne postoji društvena osuda tih koljača oni su se uživjeli u ulogu tobožnjih antifašista koji čuvaju krvave dosege svojih roditelja. Zato je Milanovic reagirao gotovo mehanički: hapsite ih! Da je ovo 1945 sumnja li itko da bi poslao vojsku na tu mladost kao sto je to napravio njegov ljubimac Tito? Jer to je isti bijes, ista nesnošljivost. Ista loše prikrivena mržnja.
Tko danas vjeruje jednom Pupovcu kad ustaje protiv mladosti u Imotskom tvrdeći da time brani Ustav i ustavne vrijednosti? Čovjek pod čijim okriljem se tiska knjiga o krajini, koji požrtvovano brani pravo srpskih Novosti da vrijeđaju osnovne nacionalne hrvatske vrijednosti sada nastupa kao branitelj ustavnih vrijednosti? Koji sarkazam… Čovjek koji slavi Srb unatoč dokazanom pokolju iste te 1941 priča o obrani ustavnih vrijednosti?
Dakle, sad su stigle generacije kojima je sve jasno, koje su rođene u hrvatskoj državi, kojima je Jugoslavija paleozoik i kojima ne pada na pamet one koji su im pobili djedove i širu rodbinu tretirati nikako drugačije negoli koljačima ondašnje hrvatske mladosti.
Glede koncerta htio bih dodati da je ovo bio jedan drugi Thompson. Bol zbog bolesti sina oduzeo mu je dio energije koja se tek povremeno vraćala u starom intenzitetu.
Zato mi se čini da je iz tih vjerskih dubina u kojima živi odabrao početak koncerta pjesmom” kiše padaju, polja rađaju, nije nas ostavio Bog…”. Da, nije nas ostavio Bog, nije nas ostavio ni Thompson i neizmjerno hvala njegovom sinu Anti Mihaelu koji ga je nagovorio da se vrati na scenu.
Došao je u idealnom trenutku o čemu svjedoči rekordna brzina prodaje karata jer su Hrvati bombardirani općim neojugoslavenskim kulturnim i društvenim terorom plus ovo ludilo sa rodnom ideologijom izbezumljeni i očajni počeli gubiti nadu. Mladost koju je Thompson okupio savršeno pokazuje da za malodušnost nema razloga.
Piše: Tihomir Dujmović.
