Katolici zaista ne bi trebali slaviti Noć vještica jer je njihova pažnja posvećena molitvi svecima, uzorima kršćanskog života, ali i sjećanju na pokojnike, pa su to dani meditacije, mira i uspomena, a ne maskiranih zabava i okultizma.
Već prije blagdana Svih svetih neki će kršćanski vjernici ‘okititi’ svoje prozore i okućnice izrezbarenim i osvijetljenim bundevama u obliku demonskih lica. Posudit će filmove strave u videoteci i uživati u tome. Zdušno će surađivati s odgojiteljicama u vrtićima u školi. Velikodušno će otvarati svoje novčanike kako bi njihovo voljeno dijete imalo što krvaviji kostim za vrtićku ili školsku priredbu, kako bi što bučnije i razuzdanije u kafićima slavilo ‘Noć vještica’ ili uobičajeno domaćim rječnikom rečeno ‘Halloween.’ Nažalost, ljudi koji sve to podržavaju ustvari često ne znaju što čine. Stoga ih ovim tekstom želimo poučiti. ‘Noć vještica’ ili običaj o kojem govorimo potječe iz davne keltske i poganske religije i od njihovih svećenika – druida.
Taj poganski krvavi obred odvijao se posljednje noći u listopadu. Tada su druidi ubijali malu djecu i prinosili ih kao žrtve svom bogu mrtvih. Ukoliko jedna obitelj ne bi sama dobrovoljno druidima predala svoje djetešce, oni bi ubijali ostale članove obitelji. U to davno vrijeme stari su narodi (vrlo daleko od Hrvatske) prakticiranjem takvih obrednih ubojstava sijali strah diljem Engleske, Irske i Škotske.
Uspomenu na takve obrede danas naivni ili nepoučeni ljudi na isti taj dan slave danas u Irskoj, Americi, Australiji, Novom Zelandu – a, nažalost i u našoj lijepoj domovini Hrvatskoj. Mi Hrvati se obično dičimo svojom kršćanskom vjerom, višestoljetnom kulturnom tradicijom i demokršćanskim načelima.
Svaka sablasna bundeva na prozoru ili plotu, svaka proslava ‘Noći Vještica’ zapravo veliča smrt, ubojstvo i zlo.
Stoga je teško shvatiti koliko smo naivni: i svojoj povodljivosti za ‘stranim’ uzorima odmah i rado žrtvujemo najprije svoj identitet, a potom i ono što nam je najdraže – svoju djecu. Svaka sablasna bundeva na prozoru ili plotu, svaka proslava ‘Noći Vještica’ zapravo veliča smrt, ubojstvo i zlo. Slavljenje navedenih obreda grubo nasrće na dušu onih koji u tome sudjeluju, a to su naša djeca i mladež. Umjesto da im utiremo put u život, mi ih učimo da se klanjaju Bogu smrti.
Propust možda čini čak i svećenik o župi, koji, kao moralni autoritet svojoj vjerničkoj zajednici, svake godine ponovno ne protumači što je u svemu tome dobro a što zlo.
Roditelj danas kao pojedinac može biti neuk, neupućen i nesmotren. Ali onaj koji je kršćanski vjernik, koji je više upućen i koji više zna nema pravo biti nesmotren, biti naivan. Inače nastaje propust. Taj propust može činiti i roditelj – vjernik, odgajatelj, učitelj ili vjeroučitelj. Propust možda čini čak i svećenik o župi, koji, kao moralni autoritet svojoj vjerničkoj zajednici, svake godine ponovno ne protumači što je u svemu tome dobro a što zlo. Naravno da nikakvo rješenje nije tek u pukoj konstataciji da ‘Noć vještica’ svetkuju mnogi od nas. Nikakva utjeha nije u tome da konstatiramo da to rade i naši dobri susjedi i znanci. Ako je neki čovjek doista vjernik, on bi trebao uvijek i svuda biti zagovornik dobra, borac za dostojanstvo i kvalitetu tjelesnog, a napose duhovnog i duševnog zdravlja. Živimo u svijetu koji obiluje deklarativnim pravima, slobodama i mogućnostima uvažavanja drugoga i drugačijega.
Kako slaviti Sve Svete i što znači Halloween
I ove godine upozoravamo naše čitatelje da ne podlegnu marketinškoj propagandi koja poziva na sudjelovanje u obilježavanju poganskog blagdana Halloweena, pučkim rječnikom “Noći vještica”, koji od vjere u zagrobni život stvara lakrdiju.
Industrija zabave agresivno ga nameće zasjenjujući njime kršćanske blagdane Svih svetih i Dušnoga dana. Dobrim poznavanjem povijesti i sadržaja Halloweena najbolje ćemo razumjeti njegovu suprotnost i suprotstavljenost kršćanskoj vjeri u uskrsnuće tijela i život vječni.
