Mlada natporučnica s mimohoda u Zagrebu koja je oduševila Hrvatsku podrijetlom iz Čapljine.
Hrvatska oduševljena Hercegovkom iz Dračeva kod Čapljine. Ponosna Hercegovka natporučnica Mihaela Živković.
U vojnom mimohodu koji je obilježio Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, jedno lice posebno je privuklo pažnju – ono natporučnice Hrvatske vojske Mihaele Živković. Zapovijedajući kadetima pri svečanom preuzimanju zastave Republike Hrvatske iz ruku branitelja, Mihaela je svojom staloženošću, odlučnošću i ponosom simbolično spojila prošlost, sadašnjost i budućnost hrvatske vojske.
Ova mlada časnica nije tu slučajno – vojni poziv bio je njezin san još od srednjoškolskih dana. „Za mene nije bilo plana B. Znala sam što želim i nisam odustajala“, ističe Mihaela, koja je među 1500 prijavljenih uspjela izboriti mjesto među tek 50 izabranih kadeta. U Hrvatskoj vojsci je od 2015. godine, a danas djeluje u Kadetskoj bojni, gdje predano radi s mladim naraštajima.
Danas radi u Kadetskoj bojni, a pješaštvo je izabrala jer, kako sama kaže, voli biti na prvoj crti.
Volim biti u blatu, volim izazov i biti na prvoj crti. To je pješaštvo. Ali to sam ja, idem uvijek tamo gdje je najdinamičnije – kazuje Mihaela Živković. Na pitanje što bi poručila mladima koji razmišljaju o vojnoj karijeri, Mihaela odgovara bez razmišljanja.
Ovo je poziv. Moraš voljeti svoju domovinu i svoj posao jer sustav je dinamičan i izazovan, i fizički i psihički. Ima dana kada je teško, kada se pitaš zašto si tu, ali onda dođu trenuci poput ovog mimohoda koji te podsjete zbog čega vrijedi ustrajati. Ako voliš ovaj posao, možeš sve izdržati.
Mihaela dolazi iz Dračeva, mjesta kod Čapljine, koje ponosno nosi povijesnu baštinu Hercegovačkog ustanka iz 1875. godine, kada je protiv Osmanskog Carstva ustao don Ivan Musić. Danas mjesto čuva spomen na heroje HVO-a, uz mural posvećen hrvatskim braniteljima uz magistralnu cestu M17. I Mihaela nosi tu tradiciju u sebi – njezin otac bio je pripadnik Hrvatskog vijeća obrane i, kako kaže, njezin je životni uzor. Bio je i jedan od onih koji su s knedlom u grlu i suzom u oku gledali njezinu snažnu pojavu na mimohodu.
„Divim se svima koji su branili Hrvatsku 90-ih. Bez njih i bez mojih instruktora danas ne bih bila ovdje“, kaže Mihaela, naglašavajući kako vojni poziv traži predanost i ljubav prema domovini.
Mladima koji razmišljaju o vojsci poručuje jasno: „Ovo je poziv. Moraš voljeti svoju domovinu i posao. Sustav je izazovan, i fizički i psihički. Bit će dana kada ćeš se pitati zašto si tu, ali onda dođe trenutak poput ovog mimohoda i sve dobije smisao. Ako voliš ovaj posao – možeš sve izdržati.“
Tog dana, u Vukovarskoj ulici, njezin prijavak nije bio samo vojni čin. Bio je to glas jedne nove generacije – odgojene u sjeni povijesti, ali s pogledom čvrsto usmjerenim prema budućnosti.
