Hercegovina je zemljopisno smještena na raskrižju Balkana, a njezino središte, grad Mostar, idealna je polazna točka za usporedbu udaljenosti do glavnih gradova regije. Pogled na kartu pokazuje da su Hercegovcima mnogi glavni gradovi daleko bliži od Zagreba.
Do Sarajeva se iz Mostara stiže za sat i pol vožnje, udaljenost je oko 130 kilometara. Podgorica je na nekih 160 kilometara, Beograd na 320, Priština oko 300, Tirana na 370, dok je Novi Sad na otprilike 400 kilometara.
Do Zagreba je, pak, potrebno više od 400 kilometara, a vožnja traje najmanje pet do šest sati, ovisno o graničnim prijelazima i prometnim uvjetima. Geografija, dakle, jasno pokazuje da Zagreb nije prvi ni najbliži veliki grad kojem Hercegovci gravitiraju.
Grad svih gradova
Ipak, stvarnost govori suprotno. Dok se u Podgoricu, Sarajevo, Beograd ili Tiranu odlazi sporadično, Zagreb je za Hercegovce grad svih gradova. On je središte kojem teže, mjesto gdje se školuju, liječe, rade i gdje grade život.
Taj fenomen ne može se objasniti samo geografijom, već je duboko ukorijenjen u povijest, politiku i identitet. Zagreb je glavni grad Hrvatske, države koju veliki dio Hercegovaca doživljava kao svoju domovinu, i zato je prirodno da se upravo prema njemu okreću i da ga smatraju vlastitim.
Taj osjećaj nije od jučer. Već desetljećima brojni mladi iz Hercegovine odlaze na studij u Zagreb. Sveučilište u Zagrebu jedno je od glavnih odredišta generacija studenata iz Mostara, Širokog Brijega, Ljubuškog, Posušja i drugih hercegovačkih mjesta.
Mnogi su nakon završetka studija ostajali u metropoli, zapošljavali se i gradili karijere, pa su tako stvorene čvrste zajednice Hercegovaca u Zagrebu. Danas se procjenjuje da u Hrvatskoj živi oko 40 posto ljudi podrijetlom iz (Bosne) i Hercegovine. Oni su snažno prisutni u svakodnevnom životu grada, od gospodarstva i poduzetništva, preko sporta i umjetnosti, do politike i medija.
Brojna slavna imena
Primjera poznatih i uspješnih Hercegovaca u Zagrebu ne nedostaje. U sportu, vjerojatno najpoznatiji je Zlatko Dalić, rođen u Livnu. Tu je i nekolicina drugih sportskih legendi poput braće Kovač, Marina Čilića, Ivana Dodiga, Slavka Goluže, Zvone Bobana…
U političkom životu Zagreba i Hrvatske nezaobilazno je ime pokojni Milan Bandić, rođeni Gruđanin, a tu je i Ljubo Jurčić, njegov, jedno vrijeme stranački kolega, obiteljske poveznice šefova države, kako Plenkovića, tako i Milanovića, vezane su za Hercegovinu po linijama njihovih žena.
Treba li uopće spominjati ratnog ministra obrane Gojka Šuška koji se rodio u Širokom Brijegu, legendu obrane Vukovara Blagu Zadru iz obližnjeg Ledinca, ranije nezavisnog intelektualca, danas političara Ninu Raspudića…
Kultura i estradna scena također su obilježene Hercegovcima koji su, nekako, slavu stekli u ili zahvaljujući Zagrebu. Goran Bogdan, Ornela Vištica, Predrag Matvejević, Antun Branko Šimić, Veselko Tenžera, Miro Gavran, Ankica Dobrić, Vinko Kraljević, Slaven Knezović i brojni drugi…
Posebno je zanimljivo to da se ljubav Hercegovaca prema Zagrebu ne ogleda samo u javnim osobama i poznatim imenima, nego i u svakodnevnom životu. Brojni poduzetnici iz Hercegovine u Zagrebu su otvarali svoje tvrtke, recimo Petar Ćorluka iz Gruda, pa gotovo da nema kuće u Hrvatskoj koja nema neki Violetin proizvod, ili Mirko Grbešić, nažalost preminuli, vlasnik grupe Mepas, a u koju spadaju brojni proizvodi koje svakodnevno koristimo…
Naravno da ne spominjemo brojne ugostiteljske objekte i obrte, pa danas nema dijela grada u kojem ne možete susresti tragove hercegovačkog (poduzetničkog) duha. Jedna od najdužih ulica u Zagrebu, u zagrebačkom Remetincu, nosi ime po Luji Naletiliću, doktoru iz prve polovice prošlog stoljeća i jednom od najvažnijih ljudi u hrvatskoj medicini, a inače rođenom širokobriježaninu koji je utemeljio zdravstvenu službu u gradu Zagrebu!
Zagreb kao orijentir
U mnogim kvartovima žive čitave obitelji koje su ondje došle još sedamdesetih i osamdesetih godina, a njihovi potomci danas su već treća generacija Zagrepčana s hercegovačkim prezimenima.
Na kraju, iako je od Mostara do Sarajeva ili Podgorice dosta kraće nego do Zagreba, i iako je do Beograda ili Novog Sada možda i jednostavnije putovati, Hercegovci će uvijek birati Zagreb kao svoj orijentir.
Razlog tome leži u osjećaju pripadnosti i u uvjerenju da Zagreb nije samo glavni grad Hrvatske, već i njihova vlastita metropola. Taj odnos nije samo stvar kilometara, nego srca. Zagreb je za Hercegovce postao ono što drugi gradovi, bez obzira na blizinu, nikada nisu mogli biti.
Autor: Ivan Crnjac
