Bivši ministar obrane Herceg-Bosne Bruno Stojić, kojeg je Haški sud osudio zbog ratnih zločina, ipak je sinoć stigao zrakoplovom u Zagreb nakon što je s austrijskim vlastima razriješen prijepor oko odlaska, doznaje se iz izvora bliskih njegovoj obitelji.
Stojić je u petak pušten na prijevremenu slobodu nakon što je u austrijskom zatvoru u Grazu odslužio dvije trećine kazne od ukupno 20 godina na koliko je osuđen.
Njegov dolazak u Hrvatsku bio je odmah doveden u pitanje nakon što ga je u Beču zaustavila austrijska policija, zbog navodnog administrativnog propusta – odlazak iz zemlje nije bio najavljen 24 sata unaprijed. Zbog toga je Stojić morao napustiti popodnevni let i čekati sljedeći raspoloživi zrakoplov.
Prema informacijama iz obitelji, Stojić je uspio otputovati kasnijim ljetom i sinoć oko 22 sata sletio je u Zagreb, gdje su ga dočekali bliski članovi obitelji i prijatelji.
Stojića je zajedno s još petoricom vojnih i političkih dužnosnika Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu 2017. godine osudio na ukupno 111 godina zatvora zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu. Tom presudom se tvrdi da je hercegbosanska šestorka sudjelovala u etničkom čišćenju Bošnjaka i pokušaju pripajanja dijela Bosne i Hercegovine Hrvatske, za što se povezivalo i predsjednika Franju Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška i načelnika Glavnog stožera generala Janka Bobetka.
Nakon puštanja Stojića u zatvor je od šestorice dužnosnika ostao još jedini Jadranko Prlić, nekadašnji premijer Herceg-Bosne, koji izdržava kaznu od 25 godina.
Bruno Stojić (Hamzići, Čitluk, 8. travnja 1955.), hrvatski političar iz Bosne i Hercegovine. 1992. Mate Boban ga je imenovao za zapovjednika stožera obrane HVO-a. 1993. premješten je u Ured za proizvodnju oružja i vojne opreme.
Suđenje u Haagu
2004. Međunarodni sud za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije izdao je optužnicu za šest čelnika bivše HRHB – protiv Jadranka Prlića, Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića.
Optužen je za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protupravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš, te opsadu Mostara u sklopu bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici, cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.
Stojić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice. Suđenje je počelo 26. travnja 2006., a završne riječi su se održale u ožujku 2011. Tužiteljstvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4 914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana, što taj predmet čini najduljim u povijesti tribunala. Prvostupanjska presuda očekivala se u ožujku 2013., ali je odgođena za svibanj. U travnju 2013. zakazano je izricanje presude za 29. svibnja. 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 20 godina zatvora.
Dne 29. studenog 2017. godine konačnom je pravomoćnom drugostupanjskom presudom osuđen na 20 godina zatvora.
