Zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Edin Ramić iz SDA objavio je detalje glasovanja o prijedlogu za smjenu Marinka Čavare, političara s takozvane “američke crne liste”, iz Kolegija Zastupničkog doma.
Upravo taj dodatak, koji SDA sustavno koristi kao moralni pečat, ima jasnu manipulativnu funkciju: njime se unaprijed konstruira etički okvir glasovanja, sugerira se da je ishod već određen i da svako protivljenje prijedlogu automatski predstavlja odstupanje od nametnute moralne norme. Retorika “crne liste” služi kao zamjena za racionalnu
raspravu, stvarajući privid da je smjena pitanje apsolutne etičke obveze, a ne političke procjene sadržaja i vjerodostojnosti same inicijative.
SDA pritom potpuno prešućuje vlastiti najveći strateški neuspjeh: činjenicu da je Milorad Dodik uklonjen s američke liste bez ikakvog utjecaja SDA, bez njihovog doprinosa i potpuno izvan dosega njihove politike. Budući da taj proces nisu mogli ni usmjeriti ni kontrolirati, sada pokušavaju obnoviti moralni kapital prebacivanjem fokusa na hrvatske političare, koje smatraju “lakšim protivnikom”. Zato se u svakoj objavi uporno naglašava da je Čavara političar s takozvane “američke crne liste”, iako je sama uporaba tog pojma selektivna i politički instrumentalizirana.
U njihovoj interpretaciji u potpunosti izostaje ključna činjenica: inicijativu za smjenu nije podnio nikakav široki demokratski blok, nego konkretno Šemsudin Mehmedović, dugogodišnji visoki dužnosnik SDA, bivši ministar, član Glavnog odbora, predsjednik Općinskog odbora SDA Tešanj, a danas predsjednik stranke Naprijed – stranke bez stvarnog izbornog dosega. Upravo zato prijedlog nije imao političku težinu ni sposobnost mobiliziranja šire potpore.
Za smjenu su glasovali zastupnici SDA, DF-a, NES-a i dio oporbe iz Republike Srpske. Protiv su bili Trojka, HDZ i SNSD. Sama aritmetika jasno pokazuje: Mehmedovićeva inicijativa nije uspjela prikupiti ni minimalnu potrebnu potporu u vladajućim strukturama niti u oporbi. Radilo se o politički slabom prijedlogu koji nije uvjerio nikoga izvan uskog stranačkog kruga SDA i Naprijed.
Ovaj neuspjeh otkriva i širi kontekst: potpuni slom politike Bakira Izetbegovića prema Miloradu Dodiku. Godinama je Izetbegović javno najavljivao da će “ozdravljenje odnosa u BiH krenuti kada Dodik ode s pozicije predsjednika SNSD-a”, te da je OHR jedina brana mogućem sukobu. Ustvrdio je da će međunarodna zajednica reagirati, a Dodik se povući. Ništa od toga se nije ostvarilo.
Dodik je ostao, politički ojačao, bio uklonjen s američke liste i nastavio upravljati procesima u BiH bez ijedne posljedice koje je SDA najavljivala. Time je potpuno demontiran SDA-ov narativ o vlastitoj sposobnosti utjecaja na međunarodne procese.
Budući da ta strategija nije rezultirala ničim, SDA danas pokušava stvoriti privid moralne nadmoći prebacivanjem političkog pritiska na hrvatske političare u BiH. Napad na Čavaru, uz stalno isticanje da je riječ o političaru s takozvane “američke crne liste”, upravo je takav pokušaj. Kada već nisu uspjeli ostvariti ni minimum vlastitih najavljenih ciljeva prema Dodiku, SDA pokušava politički preusmjeriti narativ prema onima za koje vjeruje da mogu poslužiti kao “lakša meta”.
Na kraju ostaje samo jedna činjenica. Inicijativa Šemsudina Mehmedovića, dugogodišnjeg SDA kadra i predsjednika stranke bez ikakvog izbornog kapaciteta, nije prošla jer nije imala političku vjerodostojnost. Umjesto priznanja neuspjeha, SDA i Naprijed pokušavaju ovaj poraz pretvoriti u moralnu pobjedu kroz medijske konstrukcije. Ali brojke su jasne. Pokušaj SDA i Naprijed da smijene HDZ-ovog Čavaru propao je zato što se radilo o politički slabom manevru prikrivenom moralnom retorikom.
