Dragan Mioković, jedno malo, bezlično bićence. Jer samo bezlična bića mogu izjaviti da je negdje pobijen premali broj pripadnika nekog naroda.
Zamislite da Gordan Jandroković negdje ispali kako je u Jasenovcu pobijeno premalo Roma/Srba/Židova. Ili da predsjednik njemačkog parlamenta kaže kako je tijekom Drugog svjetskog rata Njemačka pobila premalo Poljaka.
Ili da predsjednik ruske Dume kaže kako je u ratu u Ukrajini stradalo premalo Ukrajinaca ili predsjednik skupštine u Srbiji ili Republici Srpskoj da je u Srebrenici pobijeno premalo Bošnjaka. Radikalne usporedbe? Jesu. Zato što i trebaju biti takve. E pa što se dogodilo i zašto ove usporedbe?
Upravo je to izgovorio jedan političar u Sarajevu. Jedno bezlično biće. Imena Dragan Mioković. Mioković je ništa drugo nego bezlično biće. Jer samo bezlična bića mogu izjaviti da je negdje pobijen premali broj pripadnika nekog naroda.
Na Bleiburgu su ubijeni Hrvati. Velik broj njih samo zato što su Hrvati. Tamo nisu ubijeni samo zločinci. Ili isključivo zločinci. Ubijeni su ljudi. Ljudi od krvi i mesa. Krvave su bile te poljane. Križni putevi.
Krvave. I krvlju natopljene. Ubili su ih njihovi politički protivnici. Možete vi razglabati i pričati koliko god hoćete o tome što je bilo prije tog, kako i zašto se to dogodilo. Tamo su ubijene tisuće i tisuće pripadnika jednog naroda, a ako je bilo razloga da ih se tako pobije, zašto nije bilo suđenja?! Kakvog takvog? Barem onog po principu “kadija te tuži kadija ti sudi”.
Uzmimo malo za primjer zapadnu Hercegovinu. Tamo gotovo da nema niti jedne jebene kuće u kojoj netko nije ubijen ili stradao na Bleiburgu ili na putu do tamo. Jesu li ti ljudi bili na krivoj strani povijesti? I jesu i nisu. Neki su bili, neki nisu imali pojma ni što je povijest ni koja je prava strana.
Mobilizirala ih je vojska koja je prva naišla. Da su živjeli samo 50 kilometara južno, sjeverno, istočno ili zapadno možda bi bili u nekoj drugoj vojsci i ne bi bili na krivoj strani povijesti.
Dragan Mioković se doslovno popišao po svim tim ljudima, njihovim sudbinama, transgeneracijskoj osakaćenosti koja je proizašla iz tog krvavog pira. Dragan Mioković je bezlično bićence i to tvrdimo i pišemo pod punom moralnom, kaznenom i materijalnom odgovornošću.
Njegova izjava nije nikakva slučajnost, nikakva omaška, nikakva nespretnost za koju se može ispričati. Ispričati se možeš kad prdneš jer ti je pobjeglo. Ne kad kažeš da je negdje nekog pobijeno premalo. To je svjesna i namjerna izjava i želja. On to misli. On nosi tu mržnju u sebi prema hrvatskom narodu kao kolektivu i zato je to malo bezlično biće i moglo izgovoriti takvo što.
Ali Dragan Mioković nije bilo tko. Nije tip iz birtije koji baljezga na osmoj pivi. Nije anonimus sa društvenih mreža. Čovjek je šef parlamenta u Federaciji BiH. Zato smo na početku i naveli neke druge primjere nekih drugih šefova parlamenta. Dragana boli uvo. Sam nema ni obraza ni morala da pokaže mrvicu časti i da ostavku, a u njegovoj stranci, koja je ko fol liberalna i napredna, tog istog morala očito ima još manje jer bi ga do sada izbacili iz stranke ili barem drugarski ukorili, a izgleda da nema ni među samim hrvatskim političarima jer su oni poslali priopćenje.
I sve će, vrlo vjerojatno, ostati na razini priopćenja. Kao da je 1988. godina i kao da još uvijek vlada SKJ koji sjedne, dogovori nešto i onda putem “sredstava priopćavanja” pošalje priopćenje za javnost. E pa jebalo vas priopćenje. Inzistirajte na njegovoj ostavci. Tražite je. Trznite se. Uvjetujte nečim, kvragu. Uvjetovanje u politici je kao vozačka dozvala u taksiranju. Ako to nemaš, kog vraga radiš u tom poslu?!
Uradite to vi, zastupnici iz zapadne Hercegovine, uradite to radi onih koji su na Bleiburgu i na putu do tamo ostavili živote i uništili nekoliko generacija svojih potomaka, bez ikakve prilike da im se makar pošteno sudi. Ako već nemate potrebu zbog sebe samih, uradite zbog njih. Napomena: U tekstu je primjer zapadne Hercegovine namjerno istaknut jer je autoru poznat broj ljudi koji imaju nekoga iz obitelji s tog područja stradalog na Bleiburgu. Tekst nema namjeru isticati to područje na bilo koji način u odnosu na druga, etnički hrvatska područja, koja su također stradala na Bleiburgu, piše Ivan Crnjac.
Zahtijeva se zabrana ulaska šefu Parlamenta FBiH u RH. To je politička poruka, a ne mišljenje.
Nakon što je predsjedavajući Predstavničkog doma Federacije BiH (FBiH) Dragan Mioković izjavio kako su “partizani pobili malo Hrvata” na Bleiburgu i križnim putevima.
“Izjava da su ‘partizani ubili malo Hrvata na Bleiburgu’ nije tek neprimjerena ili nespretna, ona predstavlja svjesno umanjivanje povijesno dokazanih masovnih zločina, duboko vrijeđa dostojanstvo desetaka tisuća nevinih žrtava i njihovih obitelji te predstavlja opasan oblik povijesnog revizionizma s totalitarnim predznakom. Takve izjave, izrečene od strane visokog političkog dužnosnika, imaju posebnu težinu i odgovornost.
One nisu privatno mišljenje, nego politička poruka koja podriva kulturu sjećanja, potiče podjele i negira temeljno pravo žrtava na istinu i pijetet”, poručio je Marin Miletić. Miletić je poručio kako će, u slučaju da Ministarstvo vanjskih i europskih poslova ne reagira, uputiti službeni prijedlog predsjedniku Hrvatskog sabora Gordanu Jandrokoviću da se kroz saborsku proceduru pokrene postupak proglašenja Miokovića personom non grata.
Predsjedatelj Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH Dragan Mioković dospio je proteklih dana u središte javnosti zbog skandalozne izjave kako je na Bleiburgu ubijeno malo Hrvata. Mioković ubrzo nakon toga ispričao, ali i dalje se nižu reakcije, a pojedine hrvatske stranke u BiH su već zatražile njegovu ostavku.
“Neki dan sam sjedio s jednim iz Zagorja. Priča mi on kako su partizani pobili tisuće Hrvata na Bleiburugu, on kaže Hrvata. A ja kažem njemu kao i vama: Malo su ih pobili, malo!”
Da politički dužnosnici na visokim pozicijama u BiH često ne vode računa o težini svojih riječi u eteru pokazuje i ovaj skandalozan istup Dragana Miokovića. Dan kasnije Mioković se ispričao preko društvenih mreža, poručivši kako je više mislio na oružane sukobe. No, reakcije se nižu, a među prvima je reagirao HSP BiH zatraživši Miokovićevu ostavku.
“Slobodno mogu reći, na Bleiburgu nije bilo nikakvih sukoba, tamo su ubijane žene, djeca i nenaoružani vojnici. Izjava gospodina Miokovića je najteži oblik fašizma i kao takva mora biti sankcionirana. Ovdje ima dosta posla za Tužiteljstvo kao i za Središnje izborno povjerenstvo BiH. Mislim da nijedan predstavnik hrvatske politike u BiH ne smije ostati nijem na ovu izjavu Dragana Miokovića i mislim da svi moramo tražiti njegovu ostavku”, prokomentirao je predsjednik HSP-a BiH Nikola Raguž.
Danas je Miokovićevu ostavku zatražio i Hrvatski narodni sabor BiH, koji uz to najavljuje i pokretanje kaznenih prijava.
“U složenoj i osjetljivoj društveno-političkoj stvarnosti BiH, ovakav govor ima obilježja govora mržnje te predstavlja ozbiljnu prijetnju stabilnosti i povjerenju među konstitutivnim narodima. Naknadne isprike, bez obzira na njihovu formu, ne mogu umanjiti političku, moralnu i institucionalnu odgovornost za izgovorene riječi. Podsjećamo da su u europskom političkom i pravnom okviru svi totalitarni režimi, bez iznimki i dvostrukih kriterija, prepoznati kao zločinački te da nijedan ne smije biti izuzet od jasne i nedvosmislene osude. HNS BiH jasno poručuje da neće šutjeti na pokušaje ponižavanja i umanjivanja stradanja hrvatskih žrtava te poziva sve političke i društvene aktere koji se pozivaju na demokraciju, ljudska prava i europske vrijednosti da bez relativizacije i kalkulacija jasno i nedvosmisleno osude ovakve istupe”, stoji u reakciji HNS-a.
Revitalizaciju i opravdavanje zločina osuđuje i zamjenik predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamenta Federacije i predsjednik kluba zastupnika HNS-a i HDZ-a BiH Mladen Bošković u svojoj pisanoj reakciji.
“Naša je obveza graditi društvo utemeljeno na istini, pravdi, empatiji i poštovanju ljudskih prava, a ne na selektivnom pamćenju i ideološkim dvostrukim standardima. BiH može napredovati samo ako se iskreno i pravedno suoči s prošlošću, oda počast svim nevinim žrtvama i jasno odbaci svaki oblik totalitarizma – bez “ali” i bez izuzetaka. Šutnja, umanjivanje ili ismijavanje stradanja na Bleiburgu, Križnim putevima i u posljednjem ratu (Grabovici, Bugojnu, Križančevu selu, Buhine kuće, Dusina, Uzdol i dr.mjesta) produbljuju povijesne nepravde i onemogućuju istinsko pomirenje. Suočavanje s tim zločinima nije prijetnja demokraciji – ono je njezin temelj”, stoji u reakciji zamjenika predsjedatelja Zastupničkog Doma Parlamenta FBiH (HDZ BiH/HNS BiH) Mladena Boškovića.
Umjesto jednakog pijeteta prema svim žrtvama na ovim prostorima u svim ratovima, u domaćem eteru često možemo susresti govor mržnje kao i poruke pravdanja stradanja, osobito kada su u pitanju hrvatske žrtve. A nakon nedavnog šovinističkog istupa ministra Heleza, još jedan javni dužnosnik upućuje brutalne poruke prema Hrvatima. Je li vrijeme da institucije konačno i kazneno sankcioniraju ovakve istupe.
Dragan Mioković, jedno malo, bezlično bićence. Jer samo bezlična bića mogu izjaviti da je negdje pobijen premali broj pripadnika nekog naroda.
