Pripadale su mu postrojbe HVO-a koje su djelovale na području današnje Srednjobosanske i Zeničko-dobojske županije. Branili su i obranili preko 150 000 Hrvata u opkoljenoj Središnjoj Bosni od muslimanske agresije.
OBRANA HERCEG-BOSNE!
27. veljače 1992. osnovano Zborno područje Vitez (HVO).
Utemeljeno je 27. veljače 1992. godine radi obrane stanovništva Središnje Bosne, ne samo Hrvata već i u to vrijeme Muslimana-bošnjaka čiji su lideri i dalje surađivali s JNA pokušavajući je pretvoriti u vojsku svih građana,da bi kasnije sami krenuli s agresijom, ali na hrvatski narod. Dok su pripadnici Zbornog područja HVO Vitez od Usore, Žepča, preko Lepeničke i Lašvanske doline, branile Središnju Bosnu od JNA, političko i vojno vodstvo Muslimansko-bošnjačkog naroda predvođeno Alijom Izetbegovićem i Seferom Halilovićem skovalo plan o potpunom osvajanju Središnje Bosne i protjerivanju hrvatskog naroda.
Hrvati Središnje Bosne već su 1991. otišli na ratišta u Republiku Hrvatsku, a kada je počeo napad JNA na Središnju Bosnu brojni hrvatski sinovi su tijelima zaustavljali JNA tenkove i sprječavali stacioniranje JNA snaga na ovim prostorima, kao i opskrbu iz namjenske vojne industrije u Središnjoj Bosni, i izvoza oružja iz vojarni.
Formiranju Zbornog područja HVO-a Vitez, prethodilo je formiranje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne 18. studenog 1991. i to na inicijativu Hrvata iz Središnje Bosne, a potom su formirani i općinski krizni stožeri postrojbe po teritorijalnom principu razine desetina odnosno satnija. Nakon formiranja Zbornog područja Vitez, izlaskom na referendum i proglašavanjem BiH kao neovisne i suverene države, 8. travnja 1992. utemeljeno je Hrvatsko vijeće obrane (HVO.
Da će se morati organizirati sami, Hrvatima i njihovim političkim čelnicima postalo je sve jasnije nakon brojnih poteza koje povlače u to vrijeme Muslimansko-bošnjački politički čelnici koji vojnike i tenkove JNA i nakon agresije na Hrvatsku dočekuju pozitivno blisko surađuju s agresorom omogućujući dolazak oko 20 tisuća pripadnika pričuvnog sastava JNA u BiH, a Alija Izetbegović nakon što je JNA sravnila hrvatsko selo Ravno u Hercegovini tvrdi “Ovo nije naš rat.”
Ono što je uslijedio bio je još krvavi rat s Muslimansko-bošnjačkom takozvanom “Armijom RBiH” koja cijelo vrijeme dok traje rat sa Srbima pravi plan kako u Središnjoj Bosni, progonom Hrvata osvojiti prostore nadoknaditi ono što je Srpski agresor uzeo u Istočnoj Bosni te na ova područja naseliti Muslimane iz istočne i zapadne Bosne.
Sve češći incidenti prerastaju u zločine, a plan etničkog čišćenja pokušava se provesti u svakoj srednjobosanskoj općini od Bugojna i Uskoplja preko Lašvanske i Lepeničke doline, Zenice, Vareša, Kaknja, Žepča i Usore.
Glavninu svojih snaga takozvana “Armija RBiH” preusmjerava na Središnju Bosnu koju s više svojih korpusa u čijim sastavu su bili i mnogobrojni borci iz islamskih zemalja mudžahedini, drži pod opsadom više od godinu dana. Od proljeća do kraja 1993. godine takozvana “Armija RBiH” pokreće najžešće ofanzive u više strateških pravaca u dolinama Lašve i Lepenice, te dolinom rijeke Bosne, dijeleći prostor Operativne zone HVO-a Središnja Bosna na nekoliko enklava, koje su dodatno bile rascjepkane kako je rat odmicao. Gdje god da su uspjeli, pripadnici tzv. “Armije RBiH” i mudžahedini koji su bili u njenom sastavu, ostavljali su krvave tragove svojih zločina, nad civilnim pučanstvom, kao i na zarobljenim pripadnicima HVO-a.
Postrojbe Zbornog područja HVO-a Vitez 1993. bore se protiv postrojbi islamskog terorizma, unatoč svim novinarima svjetskih medijskih kuća koji su tada bili na ovom području, nitko nije ni htio, ni želio čuti.
S prostora Središnje Bosne, odnosno, današnjih županija Središnja Bosna i Zeničkodobojske, protjerano je preko 140 tisuća Hrvata, od 331 logor takozvane “Armije RBiH”, njih 238 je bilo u Središnjoj Bosni, a kroz njih je prošlo 10 tisuća Hrvata.
Opljačkano je i spaljeno 12 tisuća hrvatskih kuća i druge imovine, devastirano i uništeno 67 crkva, 74 katoličke kapele, 41 prateći crkveni objekti, devastirana dva franjevačka samostana, a minirano čak 71 katoličko groblje.
140 000 Hrvata u enklavama Lašva, Lepenica i Žepče branilo je oko 15 tisuća vojnika Zbornog područja Vitez HVO protiv 100 tisuća vojnika i mudžahedina takozvane “Armije RBiH”.
Rat protiv Hrvata Središnje Bosne nastavio se i nakon prestanka ratnih sukoba i potpisivanja Daytonskog sporazuma. Najprije se ogledao u ubojstvima hrvatskih policajaca i povratnika u Travniku, Bugojnu, Kaknju, Fojnici, Varešu, Zenici, prijetnjama i zastrašivanjem, napadima na imovinu u vlasništvu Hrvata. Političkim sredstvima vodi se do današnjih dana, ciljevi su ostali isti, protjerivanje Hrvata iz Središnje Bosne ubrzavanje procesa raseljavanja i svođenja Hrvata na nacionalnu manjinu uz ukidanje konstitutivnosti garantirane Deytonom i Ustavom BiH. Stoga je entitet, Hrvatska Republika Herceg Bosna jedini način da Hrvati ostanu i opstanu na svojim tisućljetnim prostorima.
U takvim okolnostima treba se prisjetiti povijesne uloge postrojbi Zbornog područja Vitez, a još je značajnije, u odnosu na ostala tri Zborna područja – Orašje, Mostar, Tomislavgrad, ZP Vitez nije imalo teritorijalnu vezu s Hrvatskom odakle bi stizala pomoć. S obzirom da je Zborno područje Vitez bilo prepušteno samo sebi, uspješno je obranilo značajan dio Središnje Bosne boreći se protiv osam do deset puta jače takozvane “Armije RBiH” i mudžahedina a braneći svoj narod ali i sprječavajući uspostavu islamske republike u BiH, kojoj i danas Muslimansko-bošnjački političari teže nazivajući je “građanskom”.
Zborno područje Vitez obranilo je Središnju Bosnu sve do potpisivanja Washingtonskog sporazuma.
Pored obrane Središnje Bosne, postrojbe ZP Vitez sudjelovale su i u obrani Kupresa, Glamoča, Drvara, pa je tako, 18. siječnja 1994. godine formirana 3. gardijska brigada “Jastrebovi” proistekla iz postrojbi ZP HVO Vitez.
ZP HVO Vitez i 3. Gardijska brigada HVO su u listopadu 1994. dali nemjerljiv doprinos na kupreškoj bojišnici, potom u operacijama Zima, Cincar, Skok 1 i 2.
Obranjena krvlju i hrabrošću hrvatskih branitelja, Središnja Bosna i danas vapi za pravdom i istinom o pravednoj borbi hrvatskog naroda za obranu svojih prostora kroz postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (HVO) okupljene u Zborno područje Vitez.
