Otkako se na nebu iznad Srbije ukazala kineska raketa na srpskom MIG-u, srbijanski se predsjednik od (kroničnog) patetičnjaka, prometnuo u ciničnog kavgadžiju balkanske provenijencije i đaka odlikaša svoga političkog oca vojvode Voje. Kako mu odgovoriti? Sinjski gradonačelnik, čini se, ima rješenje.
Sve je zapravo počelo – glazbom. Otkazanim, naime, novosadskim koncertom Tonija Cetinskog, kojemu je, tek evo ovih dana, dojavljeno kako je u SPENS-u ranih 1990-ih bio logor. Za Hrvate, a za koga drugog! Malo se, doduše, pjevaču alarm kasno pali, budući da je već ranije pjevao u bivšem logoru… Kako bilo, potpredsjednika Skupštine Vojvodine Nemanju Zavišića ovaj je događaj nadahnuo za malu retoričku bravuru: „Možda nisu sve ustaše Hrvati, ali svi Hrvati su ustaše!“
E, sad: Je li ustaša i Jakov Jozinović koji je prošle subote pjevao tamo gdje se evo Cetinskom (malo) gadilo? Sa stanovitom zadrškom..
Spremni?!
Prema Zavišićevom atestu dvoumice, jasno, nema. Uostalom, i sama je ta nadolazeća hrvatska glazbena i Tik Tok zvijezda dala povoda tome Vučićevu pokloniku. Koncert je, naime, započeo, kako javljaju mediji, sa: „Spremni… snimate li“… Poslije čega sam, evo nekoliko dana, čekao da mu Zavišić kaže što mu ide, ali za sada iz Novoga Sada ni pisma ni razglednice.
No, zato je Vojislav Šešelj nedvojbeno – spreman! Ne bavi se, istina, hrvatskim pjevačima, ali je zato kratko i jasno atestirao hrvatskog premijera. „Plenković je otvoreni ustaša“, tvrdi vojvoda Voja, sve milujući (zamišljenu) bradu i prijeteći kažiprstom uperenim k Zagrebu. Veli, štoviše, kako bi poglavnik Andrej imao silnih probavnih problema kada bi znao što sve Srbi imaju. Jer, kako što – svi! – i inače znamo: Ni(t)ko nema što Srbin imade. I, tako smo, evo, došli do – Kineza.
Nemalu je, naime, pomutnju izazvalo medijsko ukazanje kineske rakete na srpskom MIG-u u brojnim medijima od Vardara pa do Triglava. Slijedom čega smo doznali kako prvi hrvatski ministar, ma koliko (otvoren) ustaša bio, ipak nije za ovu situaciju – spreman. Iznenadio ga je, pošteno govoreći, ovaj strahobalni – i prijeteći! – kinesko-srpski miks.
Halo, Bruxelles, imamo problem
Ali, kad se malo pribrao, na pitanje sedme sile, kako gleda na ovu (novu) srpsku silu, hipersonične balističke rakete zrak-zemlja, kazao je kako će o svemu izvijestiti glavnog tajnika NATO-a. Nakon čega se naprosto nametnulo pitanje: Je li moguće da (ni) u Bruxellesu ne znaju sve o srpskom arsenalu pa im evo treba dojavljivati iz Zagreba?! Ako je tako, vrijeme je za alarm. Dakle; Halo, Bruxelles, imamo problem! Posebice Hrvatska, budući da su Srbi ovu kinesku raketu, znakovita dometa 250 do 400 kilometara, krstili (kolokvijalno…) Zagrepčanka… Nakon čega su (hrvatski) vojni analitičari otkrili kako Hrvatska zapravo nema obranu od ovoga kineskoga čuda.
Sad već grozomorna Zagrepčanka nije, dakako, promaknula ni hrvatskom vrhovnom zapovjedniku, koji je iskoristio prigodu osvrnuti se na to kako Plenkovićeva vlada i inače trguje. Oružjem! Uz doista opasnu tezu kako nakon svega ispada da je ministar obrane Ivan Anušić mjesecima skrivao informacije o određenom srpskom naoružanju, pa onda Hrvatska nije nabavila protuzračne sustave.
Krkani u tenkovima
„Mi smo umjesto toga prvo išli kupovati tenkove kao pravi krkani“, kazao je Zoran Milanović, pa kako mu je (to) bilo malo, dodao još i – čobani! Nikako Velika usta s Pantovčaka ne mogu zaboraviti svojoj (…) Vladi second hand inačicu prigodom nabavke francuskih borbenih zrakoplova Rafala, koje je neposredno nakon hrvatskoga šopinga u Parizu, Vučić kupio glanc nove. E, o timu je trebalo pisati NATO-u…
Međutim, što god govorio – nerijetko bez imalo, kazali bi braća Srbi, bezbedonosne kulture – njegov je beogradski kolega u fazi kada, baš kao i njegov politički otac četnički vojvoda Šešelj, ustaše vidi iz svakoga kuta. I, sprema, kao ranih 1990-ih, „hrđave kašike“. Uz to, ironizira Plenkovićevu najavu kako će kineske projektile na europskom, ili, makar, balkanskome nebu, prijaviti Marku Rutteu. „… Živim nisam, nisam spavao noćas. I da vam kažem, ne moraš ti obavještavati, ja ću obavijestiti, jer se ponosim što su srpske ruke zaradile“, ispalio je, uz ovacije, na skupu u Aranđelovcu Srpske napredne stranke, koja se sprema za predstojeće lokalne, a onda na jesen i parlamentarne izbore.
A, sve to samo kao predigru za igrokaz koji, s malim stankama, igra praktički od početka studentskih prosvjeda u Srbiji koji traju od studenoga 2024. i tragedije na novoasadskom željezničkom kolodvoiru u kojemu je poginulo 16 osoba. Hrvatski državni vrh i Sigurnosno-obavještajna agencija stoje iza „obojene revolucije“ jer žele Srbiju na koljenima – detektirao je ovaj balkanski špijun uzrok svih srpskih jada. Jesu li SOA-a i “otvoreni ustaša” Plenković srušili i novosadsku nadstrešnicu? E, to otkriće čuva za parlamentarne izbore.
„Zašto, bre, da se (opet) zavađamo?!“
Plenković mu je prilično lakonski uzvratio, kazavši kako su mu teze smiješne i izmišljene. Istovremeno, Milanović je dodao kako su Vučićeve izjave šašave i neobične i da pazi što govori. Dogodilo se, eto pravo malo čudo – usuglasio se hrvatski čelni dvojac. A, šašavi Aca kao da je samo to čekao. Vječito patetični plačko, zbog Zagrepčanke, odnosno Zagrepčanki, prometnuo se u prpošnoga polemičara: Legitimirao se, naime, kao ponosni predsjednik Srbije, kojemu nitko, a ne kamo li kakav Hrvat, neće određivati što će govoriti.
Slijedom čega evo dolazimo do pitanja: Kako treba komunicirati s Beogradom, Vučićevom Srbijom, naime? U, dakle, okolnostima kada se Tamo daleko Hrvati doživljavaju kratko i jasno kao – ustaše. Otvorene ili zatvorene, manje je bitno.
Nakon što se ukazala Zagrepčanka i zorno pokazala kako je ipak na Istoku nešto novo, afirmirale su se u kratkom roku (najmanje) dvije škole koje tretiraju ovu problematiku. Prva je ona Ante Kotromanovića, koja propovijeda kako je Hrvatska dimenzija, klasa više (od Srbije) te kako onda ne treba komentirati sve što oni tamo (daleko…) govore. „Službe trebaju pratiti što se događa u Beogradu, ali Vučića i njegove trabante treba pustiti da pričaju što hoće“, svjedočio je početkom tjedna na RTL-u taj bivši hrvatski ministar obrane.
Ne dvojim kako će Kotromanić imati svojih poklonika iz skupine – ne talasaj, ili: „Zašto, bre, da se (opet) zavađamo?!“
Sinjski gradonačelnik – u sridu!
Bliži sam, međutim, školi Mire Bulja koji se oglasio na Facebooku čim je Vučić poče vileniti s pričom o hrvatskim prstima u srpskim prosvjedima: „Mrš, smradu četnički, miruj ili ćeš proći kao u Oluji ’95!“, poručio mu je sinjski gradonačelnik i saborski zastupnik, koji od suptilnosti neće umrijeti. Nikada! Pri čemu bih Bulju skrenuo (malu) pozornost kako je „smrad četnički“ zapravo – pleonazam.
Konačno, u ovome je tekstu bilo riječi o ustašama i četnicima, pa je u takvim okolnostima, zbog kakve-takve ravnoteže, nužno spomenuti i komuniste. Izjava, gotovo doskočica: „Bobu bob, a popu pop“, vezuje se za vodećeg jugoslavenskog komunistu iz 1980-ih Stipu Šuvara. Kanio ju je drug Stipe izgovoriti na (predratnoj) sjednici Predsjedništva CK SKJ-u, suprotstavljajući se nadolazećoj „antibirokratskoj revoluciji“, koja je, u biti, označila početak uspona komunističkog birokrata Slobodana Miloševića do srpskog vožda. Ali, nikad je nije izgovorio te se, kako je svjedočio mnogo godina kasnije, zbog toga gorko kajao.
Dakle, tko god se ne želi kajati u „slučaju Vučić“, neka – pozorno – sluša alkara Bulja.
Na ljutu ranu, ljutu travu…
Ipak, kako ne bismo bili nepravedni prema Kotromaniću i poklonicima mu, spomenimo njegovu tvrdnju kako je Hrvatska u postupku nabave HIMARS-a, (američkih) rakete dometa 300 kilometara, kojima se, veli taj ex-ministar povijesnoga imena, može tretirati Beograd. Uz opasku – ako (baš) hoćete… Nema, dakle, druge doli čim te rakete dođu u Hrvatsku krstiti ih jedinim mogućim imenom – Beograđanka. Na ljutu ranu, ljutu travu, da, evo, citiram jednog drugog Antu što eno počiva u “grobnici od zlata”. Što je, zapravo, i odgovor na pitanje iz naslova.
Ionako smo, naime, svi – ustaše.
Piše: Josip Vričko
