Položaj Hrvata u BiH ponovno u fokusu. Biskupi upozoravaju, politička retorika podiže tenzije.
Nedavna izjava biskupa u Bosni i Hercegovini ubraja se među ozbiljnije istupe iz crkvenih krugova u novije vrijeme. Iako ne imenuje konkretne aktere, očito se nadovezuje na aktualne političke okolnosti i ponovno stavlja u fokus pitanje položaja Hrvata u toj zemlji zemlji.
Biskupi ističu da selektivno tumačenje prošlosti, u kojem se naglašava samo stradanje jednog naroda, dugoročno narušava povjerenje i otežava pomirenje. Takav pristup stvara iskrivljenu sliku i omogućuje lakše zanemarivanje interesa drugih zajednica. Bez priznavanja svih žrtava i uravnoteženog javnog diskursa, BiH teško može izaći iz kruga nepovjerenja.
U tom kontekstu treba promatrati i nedavne izjave političkih aktera koje su izazvale negodovanje među Hrvatima. Posebno je odjeknula izjava ministra obrane Zukana Heleza, koji je hrvatske političke predstavnike nazvao „ustaškom kopiladi“ i optuživao ih za povezanost s ekstremizmom. Takav govor, osobito visokih političkih dužnosnika, prelazi granice političke rasprave i otvara pitanje političke odgovornosti i osnovne kulture javne komunikacije.
Kontroverze je izazvala i izjava zastupnika Damira Miokovića o malom broju ubijenih Hrvata 1945., što je, unatoč kasnijim sankcijama, doživljeno kao opravdavanje masovnih egzekucija jednog naroda.
Osporavanje legitimnih zahtjeva
Hrvatski politički zahtjevi često se osporavaju etiketiranjem, pri čemu se pojmovi poput „ustaštva“ ili „udruženog zločinačkog pothvata“ koriste kao sredstvo delegitimizacije. Takva praksa u hrvatskoj zajednici stvara osjećaj kolektivne stigmatizacije i dovodi u pitanje njihovu političku legitimnost.
Istodobno, nesuglasice oko uređenja države dodatno produbljuju podjele. Dok dio bošnjačkih stranaka zagovara centraliziraniji građanski model, hrvatski predstavnici upozoravaju da bi takvo rješenje, s obzirom na demografske odnose, moglo dovesti do njihove političke marginalizacije i pretvaranja u nacionalnu manjinu.
Dodatnu nestabilnost stvaraju i poruke iz Republike Srpske o jačanju autonomije i mogućem odvajanju. U takvom okruženju Hrvati se nalaze između suprotstavljenih političkih koncepcija koje ograničavaju prostor za zaštitu njihovih interesa.
Zbog toga upozorenje biskupa ima širi značaj. Način na koji se oblikuje narativ o ratu izravno utječe na današnje političke odnose. Jednostrani pristup ne ostaje samo na razini interpretacije prošlosti, nego oblikuje i sadašnju raspodjelu moći.
Položaj Hrvata u BiH tako ostaje jedno od ključnih otvorenih pitanja, povezano s načelima ravnopravnosti, legitimnog predstavljanja i međusobnog uvažavanja. Bez njihovog dosljednog poštivanja teško je očekivati stabilizaciju prilika.
Lobirati u SAD-u
U tom kontekstu postavlja se i pitanje uloge Hrvatske. Iako je riječ o važnom vanjskopolitičkom pitanju, reakcije Zagreba često ostaju ograničene na opće poruke bez konkretnijih učinaka. Potreban je jasniji i sustavniji pristup, kako bilateralno, tako i kroz europske i međunarodne institucije. Posebno se otvara prostor za aktivnije djelovanje prema Sjedinjenim Američkim Državama. U takvom okviru Hrvatska bi trebala graditi snažnije kanale komunikacije i lobiranja, koristeći i osobe koje razumiju regionalne prilike, poput Maxa Primoraca, koji može biti važna poveznica u artikuliranju hrvatskih interesa prema američkoj administraciji.
U suprotnom, postojeći trendovi – političko nadglasavanje i delegitimizacija kroz javni diskurs – mogli bi se nastaviti, a pitanje ravnopravnosti Hrvata postupno ostati bez stvarnog rješenja što dovodi u pitanje opstanak hrvatskog naroda u susjednoj zemlji.
