“Trebalo bi uvesti neki poseban dodatak na plaću za “pretrpljenu duševnu bol” svim našim sugrađanima koji se svako jutro bude u zajednici konstitutivnih naroda,županija i entiteta dok im srce teži nemogućoj “građanskoj”.
Zamislite tu egzistencijalnu dramu:
07:00 – budiš se, otvaraš prozor a vani ne da nije tvoj građanski entitet ili županija nego možda nije ni općina tvoja. Ništa se nije promijenilo preko noći unatoč tvojim molitvama,plaču kod OHR-a i blokadama institucija.
09:00 – piješ kavu, ali na slamku, jer kad god digneš pogled vidiš križ od 20 metara na nekom brdu ili neku zastavu koja ti smeta.
12:00 – gledaš svoju putovnicu, ne možeš s njom daleko dobaciti. Stalno neke komplikacije. Eh, da smo barem Republika kao Hrvatska. Pa u EU, pa u Nato. Al ne može. Nismo.
Koja je to životna kazna roditi se u državi čiji Ustav prezireš?? Ne želiš paritet sa druga 2 konstitutivna naroda, a na tome ti se država temelji….pa kakva je da je, naša je!?
Najveći horor film današnjice:
-živiš u entitetu kojega bi unitarizirao, ali ne ide! Ne zato što ne pokušavaš svim silama, nego zato što je se konstitutivnost naroda potpisala. Potpisao se i paritet. I Domovi Naroda. Državni Dom Naroda, pa čak i federalni! Županije. Entiteti. Konsenzusi.Konsocijacijska demokracija. Etničke kvote.
Polako postaješ svjestan što je se potpisalo….hvata te panika.
Roditi se i boriti protiv Ustava koji ne voliš, stariti dok se ništa ne mijenja, osim što niču kazališta,dvorane,legitimno predstavljanje… posvetiti cijeli život da nešto promjeniš i na kraju ne promijeniti niti jedan zarez Daytona ili Washingtona….to nije samo tragična sudbina, to je vrhunska ironija svemira.
Ne dao Bog nikome tu vrstu unutrašnjeg rastrojstva gdje ti je zrak koji udišeš neprijateljski, a kruh koji jedeš ima okus federalizma.
Držite se “heroji”, nije lako boriti se protiv vjetrenjača. Dok preko ograde gledaš svoje idole i sa istoka i sa zapada koji imaju republičke Ustave. A tebe zapao federalni. I zavidiš im. A uraditi ne možeš ništa….”
Piše: Konstitutivni
