Hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini – Zašto su i ovi Opći izbori povijesni?

Ciklusi Općih (parlamentarnih) izbora u svakoj zemlji po prirodi predstavničke demokracije i njezinih načela ne bi trebali imati suštinsku, povijesnu važnost. Takve iznimne situacije uvijek su vezane uz referendume kada stanovništvo, narod(i) ili pripadnici određenog administrativnog područja iskazuju svoju izravnu volju (poput švicarskih kantona čiji građani u svakome od njih imaju takvo pravo izjašnjavanja na različite društveno-političke teme).

U postdaytonskoj Bosni i Hercegovini ispostavilo se da su skoro svi Opći izbori imali zapravo stvarnu povijesnu važnost za Hrvate koji u Federaciji BiH imaju stalnu opasnost od nametanja u institucijama političkog predstavljanja – Predsjedništvu BiH i domovima naroda – U Parlamentarnoj skupštini BiH i Parlamentu FBiH. Projekt dekonstrukcije nije došao odjednom, dio je agende bošnjačkih političkih stranaka sa sjedištem u Sarajevu koje su suglasne u sljedećem – političko ovladavanje entitetom Federacija BiH kao suštinskog izvora političke moći, ali i posljedično financijskog upravljanja sustavom.

Osobito je simptomatična pozicija hrvatskog člana Predsjedništva koja je uzurpirana četiri puta. I u tome dijelu ne leži samo simbolika institucije, Predsjedništvo BiH kreira vanjsku politiku, imenuje veleposlanike i, u konačnici – ključna je institucija BiH na međunarodnom planu kako je predviđa i Daytonski Ustav BiH. Hrvatima je kroz 16 godina (2006., 2010., 2018. i 2022.) onemogućeno pravo da kroz svoga legitimnog predstavnika govore na međunarodnoj pozornici, da jasno artikuliraju svoje interese i u konačnici da budu jednakopravan politički faktor u svim nadležnostima i pitanjima koja se kroz Predsjedništvo provode. Četiri mandata, od kojih posljednji još uvijek traje, jedna osoba bila je personifikacija projekta političkog obespravljivanja.

Demografskom aspektu brojnosti naroda svjesno se ne daje pozornost, ne jer je manje važan, dapače. Konstitutivnost jednostavno ne implicira brojnost, sličan je unutarnji demografski sastav bio i u studenome 1995. kada je Ustav BiH dizajniran kao presudni faktor političke arhitekture – nesavršen u svojoj savršenosti da paritetno daje jednaka prava i participaciju sva tri suverena u Bosni i Hercegovini. Džentlmenski dogovor Hrvata i Bošnjaka, o kojemu svjedoče sudionici i pregovarački članovi u Daytonu jasno je podrazumijevao da tri naroda biraju tri predstavnika u najvišoj instituciji. Nikome nije padalo na pamet da će se upravo kroz tu instituciju krenuti u eliminaciju.

Koncept usmjeravanja bošnjačkih glasova kandidatima koji se formalno izjašnjavaju Hrvatima (na svakim Općim izborima možete mijenjati svoje nacionalno izjašnjavanje) prenesen je i u druga tijela vlasti – županijske skupštine pozicioniranjem “Hrvata” na visoka mjesta na listama koji bi poslije popunjavali iz županijskih skupština pozicije u klubovima naroda, primarno Domu naroda FBiH pa posredno i Domu naroda BiH. Matematičkim izračunima moguće je napraviti izborni inženjering te na takav način izravno utjecati na cijeli proces formiranja vlasti po vertikali – od Vijeća ministara BiH (Predsjedništvo daje mandat predsjedatelju Vijeća ministara, Dom naroda Federacije BiH ima simetričnu parlamentarnu ulogu u izboru predsjednika/potpredsjednike FBiH koji daju mandat predsjedniku Vlade FBiH)

Kroz ovu kratku kronologiju želi se istaknuti meritum onoga što je hrvatskom narodu zajamčeno Ustavom,a uskraćeno u izbornim procesima posljednja dva desetljeća. O projektima Alijanse i Platforme u ovome tekstu neće biti previše osvrta, iako su usko vezani uz cijeli projekt dekonstrukcije prava jednoe zajednice.

Povijest postdaytonske Bosne i Hercegovine prepuna je raznih političkih trenutaka koji su testirali hrvatski politički korpus. Upravo će i ovi predstojeći izbori biti jedan demokratski test zrelosti: želi li se ići u smjeru stabilizacije odnosa, ili nastavka mrcvarenja političkog sustava već sada načetog po svim šavovima koji su prenapregnuti do krajnjih granica.

Neriješeno nacionalno pitanje hrvatskog naroda jedna je od ključnih pretpostavki koje treba riješiti kako bi BiH krenula prema dugoročnom opstanku i možebitnom europskom prosperitetu. Povijesne okolnosti, od otomanskog razdoblja,preko faza i ustroja obiju Jugoslavija, pokazale su sve opasnosti neriješenih nacionalnih pitanja i obespravljivanja jednog od segmenata društva. Svaka od tih tvorevina nije imala dugoročnu budućnost i sve su, manje-više, krvavo završavale.

Sljedeći tekstovi otvorit će mnoge teme u susret vrućoj političkoj jeseni koja neminovno slijedi. I za jedne, i druge, i treće.