Zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić nazočio je u utorak obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 30. obljetnice Vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu, poručivši kako je u toj povijesnoj operaciji sudjelovalo oko 11.000 pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane (HVO), koji su rame uz rame s pripadnicima Hrvatske vojske sudjelovali u oslobađanju okupiranih područja Republike Hrvatske.
„Danas u Kninu, simbolu pobjede i slobode, obilježavamo 30. obljetnicu VRO Oluja. 11.000 pripadnika HVO-a, rame uz rame s HV-om, sudjelovalo je u oslobađanju okupiranih područja. Njihova žrtva obvezuje. Istina o Domovinskom ratu mora se čuvati i prenositi“, poručio je Galić u objavi na platformi X.
Obilježavanje 30. obljetnice Oluje održano je uz prigodni program i govore najviših hrvatskih dužnosnika. Premijer Andrej Plenković naglasio je da Oluja nije samo oslobodila Hrvatsku, već i spriječila novu tragediju u Bosni i Hercegovini, dok je predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković poručio kako se na temeljima te pobjede mora graditi budućnost slobodne i dostojanstvene Hrvatske.
Tijekom svečanosti prisutnima se obratio i izaslanik predsjednika Republike Hrvatske, umirovljeni general Marijan Mareković, koji je podsjetio na poginule hrvatske branitelje i važnost očuvanja mira i stabilnosti.
Program je zaključen preletima akrobatske skupine „Krila Oluje“ i borbenih aviona Rafale, te pokaznom vježbom Hrvatske vojske i policije.
U operaciji VRO Oluja Hrvatsko vijeće obrane (HVO) je dao ogromnu potporu Hrvatskoj vojsci (HV),čiji se vrlo bitan značaj često zanemaruje.
Uloga HVO uz HV u Oluji se najčešće ne spominje. Razlog za to je najvjerojatnije u usmjeravanju pozornosti na snage koje direktno sudjeluju u napadnom djelovanju dok se snage u djelatnoj obrani, čiji je značaj također vrlo bitan, vrlo često zanemaruju.
U operaciji Oluja, u Zborno područje Split pripale su i snage HVO-a: 1. gardijska brigada HVO “Ante Bruno Bušić” 2. gardijska brigada HVO 3. gardijska brigada HVO “Jastrebovi” Specijalne postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Specifičnost ZP Split u Oluji bila je činjenica što je bilo odgovorno za dvije bojišnice s potpuno različitim ulogama. Prva bojišnica, sa snagama za napad, prostirala se od Velebita do Bosanskog Grahova u duljini oko 200 km i imala je tri smjera.
Glavni smjer prema Kninu vodio je iz Grahova, dok su ostala dva smjera bila: Uniški Doci – Uništa – Kijevo i Obrovac – Kaštel Žegarski, a bojišnica je podijeljena na operativne grupe (OG) Sjever, Sinj, Šibenik i Zadar.
Druga bojišnica, sa snagama za obranu, protezala se od Grahova do Kupreških vrata u duljini oko 100 km, a postrojbe na tom dijelu bile su osigurač postrojbama u napadu prema Kninu. Na toj su bojišnici bile angažirane snage HVO-a.
1., 2. i 3. gardijske brigade HVO u operaciji Oluja držali su bokove stečenim u ranijim operacijama, na prostoru Dinara-Livanjsko polje, Glamoč-Bosansko Grahovo-Kupres. Za primjer, u vezivanju Srpskih snaga 1. gbr HVO imala je najviše gubitaka u jednom danu od postojanja.
U to vrijeme 4. gardijska brigada HVO “Sinovi Posavine” u Orašju je izdržavala teške napade, posebno nakon 6. kolovoza, odmazde srpskih snaga zbog gubitaka u Oluji i propasti Srpske operacije “Plamen/Osveta”.
3. kolovoza 1995. strateškom varkom oslabljena srpska obrana Knina. Čak tri brigade HVO-a (1., 2. i 3. gardijska) i ostale specijalne postrojbe HVO-a s više od 10.000 vojnika i pričuve izvele su fingirani napad na linije Šipovo i Vitorog.
To je zavaralo srpske snage i natjeralo ih na pregrupiranje vjerujući kako idu u obranu tih područja. Dolaskom na te kote više nisu imali mogućnost pomoći oslabljenim i uzdrmanim prvim crtama srpske vojske oko Knina, time je i pritisak na opkoljeni Bihać smanjen.
U srpskim vojnim redovima nastalo je rasulo. Dok su postrojbe HVO-a za sebe vezivale goleme srpske snage oko Šipova i druge kote koje tada nisu bile cilj Oluje, a u tome trenutku Oluja je krenula.
U vrijeme izvođenja operacije, dvije gardijske brigade HVO-a angažirane su za obranu Livanjskog polja i Glamoča, a snage Zbornog područja Tomislavgrad nastojale su iskoristiti uspjeh operacije za zaposjedanje povoljnijih položaja na kupreškom dijelu bojišta.
Cilj je bio ovladati dominantnim kotama, staviti pod vatreni nadzor područje Kupres – Šipovo i stvoriti uvjete za daljnje napredovanje prema Šipovu i Jajcu. HVO i HV su u 4 ključne operacije prije Oluje stekli kvalitetan geostrateški položaj.
2. i 3. gardijska brigada HVO-a su 4. kolovoza započele s napadom, a sljedećih nekoliko dana su napravile manje pomake te na taj način vezale za sebe snage 2. krajiškog korpusa VRS čime je spriječena mogućnost njegove pomoći SVK.
Ocjena uloge snaga Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Hrvatske Republike Herceg-Bosne od strane samog zapovjednika ZP Split, generala-bojnika Ante Gotovine vjerojatno je najadekvatnija za vrednovanje njihovog doprinosa:”Istočno od Bosanskog Grahova, duž crte bojišta nalazile su se ostale djeladbeno podređene snage 1., 2. i 3. gardijske brigade HVO, Specijalne postrojbe MUP-a Hrvatske Republike Herceg-Bosne i ostale domobranske postrojbe koje su također uspješno u djelatnoj obrani obavile svoj dio zadaće i ni jednog trenutka nisu dovele u pitanje stabilnost dostignute crte u prethodnoj operaciji Ljeto 95.
Ako se ovome doda važnost kontinuiteta djelovanja hrvatskih snaga od kraja 1994. u operacijama koje su omogućile izvedbu Oluje, značaj hrvatskih snaga iz Herceg-Bosne se može okarakterizirati kao ključan za poduzimanje oslobodilačkih operacija i njihov pozitivan ishod.”
