Skandalozno! Pokušaj zabrane znanstvenog skupa o Jasenovcu – panika ljevice pred istinom.
Kad znanstveni dijalog postaje prijetnja mitovima – strah i otpor prema reviziji povijesti otkrivaju koliko su temelji službenih narativa klimavi.
Jasenovac i Gradiška Stara. I Nova. I Dječji logor Sisak.
Zamislite, 35 godina nakon raspada totalitarne i nedemokratske jugoslavenske državne zajednice dio parlamentarnih zastupnika nove demokracije traži zabranu, dakle zabranu održavanja jednog znanstveno – stručnog skupa. Zvuči suludo i nemoguće, ali je na žalost točno.
Da je vijest iz neke afričke banane državice, vođeni nekog bizarnom logikom možda bismo i mogli razumjeti o čemu se radi. Ali, obzirom da je u pitanju jedna suvremena demokracija, uz to i članica Europske unije, situacija je, malo je reći, totalno šizofrena.
Panika je snažan i iznenadni osjećaj straha, koji može nastati uslijed stvarne ili zamišljene opasnosti. U psihologiji se manifestira kao stanje praćeno fizičkim simptomima poput ubrzanog rada srca, otežanog disanja i drhtanja. Panika je najčešće stanje pojedinca ili skupine ljudi u kriznim situacijama.
Panika kao društveni ili ekonomski fenomen
Masovna panika: Brzo širenje straha u grupi ljudi, često dovodi do iracionalnog ponašanja poput gužvi i bijega od stvarnosti.
Postavlja se pitanje zbog čega hrvatska politička ljevica upada u stanju užasne panike kada se spomenu revizije određenih postjugoslavenskih mitova, poput recimo logora Jasenovac ili Dječjeg logora Sisak.
Odgovor nije teško pronaći! Naravno, radi se o mogućoj reviziji i ispravnoj valorizaciji krivotvorene argumentacije kojom zainteresirani krugovi te mitove potkrijepljuju već desetljećima. I koji im nikada kao danas nisu bili na klimavijim nogama.
Otuda ovakvi silni politički pritisci i opiranja nebi li se osujetio svaki pokušaj znanstvenog razgovora o Jasenovcu.
Jer njima istina nikada nije bila važna.
Oni, kao apologeti propale jugoslavenske državne zajednice, hoće status quo, da i dalje traje ovakvo stanje, dakle stanje političkog i povijesnog ‘sivila’, a svako svođenje čistih računa njima je neprihvatljivo. Stoga jer bi se možda moglo pokazati kako oni ‘vragovi’ koji su desetljećima gurani na ‘krivu stranu povijesti’ i nisu tako crni kako su se činili crnim. Ali, još i važnije, možda niti oni drugi, oni bijeli, možda i nisu tako bijeli kako se činilo da su bijeli.
Zaključno, zar zaista danas nekome treba objašnjavati kako znanstveno – stručni skup može biti o bilo čemu, o bilo kojoj temi na svijetu. I svi mogući ljudi koji su zainteresirani i koji smatraju da imaju što reći mogu se prijaviti, mogu biti sudionici, izlagači, a ako nisu onda u raspravama nakon izlaganja mogu razgovarati o čemu god hoće, postavljati pitanja koja hoće, tvrditi što god hoće i sl. Znanost je trajno podložna reviziji, propitivanju, analizi!
Autor:Ivica Granić
