Projekt Oda uštipku kroz glazbu promovira hercegovačku kuhinju i tradiciju uz izvođače i produkciju iz regije.
Pjesma ”Oda uštipku” posvećena hercegovačkoj tradiciji i gastronomiji dobila je svoju glazbenu interpretaciju kroz projekt koji okuplja više autora i izvođača s ciljem očuvanja kulturne baštine.
Tekst i glazbu potpisuje Željko Kozina, dok su izvođači Marko Šešelj, Asja Murtezani i Josip Jurković. Aranžman potpisuje Jašar Murtezani, a produkcija je realizirana u Glazbenom studiju Primavista u Opuzenu.
Nositelj projekta je Bratovština sv. Nikole Tavelića Buna–Mostar, koja ovim glazbenim izdanjem želi dodatno promovirati i zaštititi uštipak kao važan dio hercegovačke tradicionalne, ali i suvremene kuhinje.
Projekt ”Oda uštipku” predstavlja spoj glazbe i gastronomije, s naglaskom na očuvanje identiteta i vrijednosti lokalne zajednice kroz umjetnički izraz.
Poslušajte na linku ispod:
Hercegovački uštipak dobiva službenu zaštitu. Pokrenut postupak registracije tradicionalnog specijaliteta.
Podnesen zahtjev za registraciju naziva “Hercegovački uštipak” kao zajamčeno tradicionalni specijalitet, jednog od najprepoznatljivijih jela hercegovačke kuhinje.
Bratovština “S-NIKOLE-T” Buna-Mostar podnijela je Agenciji za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine zahtjev za registraciju naziva “Hercegovački uštipak” oznakom zajamčeno tradicionalni specijalitet.
Hercegovački uštipak ima kulturnu i povijesnu vrijednost kao sastavni dio gastronomske baštine. Priprema se generacijama, recept i način izrade nisu se značajno mijenjali, a proizvod se izrađuje isključivo od osnovnih sirovina bez industrijskih dodataka.
Tradicionalna priprema bez dodataka
Tijesto se priprema ručno, od temeljnih sastojaka, bez uporabe aditiva i sredstava za dizanje tijesta. Nakon miješanja do elastične konzistencije, tijesto se oblikuje rukom ili žlicom te prži u vrućem ulju do postizanja zlatnožute boje i karakteristične hrskave kore, izvijestili su u utorak iz Agencije za sigurnost hrane.
Napominju kako je ovaj proizvod duboko ukorijenjen u svakodnevni život, običaje i gastronomsku kulturu hercegovačkog čovjeka te predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola domaće kuhinje.
U prošlosti je predstavljao temeljno i svakodnevno jelo koje se pripremalo od jednostavnih, lokalno dostupnih sastojaka, brašna, vode i soli, bez dodataka koji bi zahtijevali posebne resurse ili dugotrajnu pripremu. U pojedinim krajevima, u tijesto se dodavala i manja količina domaće rakije radi manjeg upijanja ulja u sam proizvod pri prženju.
Hercegovački uštipak može se poslužiti samostalno ili kao dodatak drugim jelima, a tradicionalno se jede dok je topao, rukama, uz sir, kajmak, pršut, pancetu, med, pekmez, džem ili u kombinaciji s hladnim jogurtom ili kiselim mlijekom.
Nastanak iz svakodnevnog života
U prošlosti, kada su obitelji u Hercegovini bile brojne, s mnogo djece različite dobi, žene su često morale brzo i jednostavno pripremiti obrok. Tada nije bilo neuobičajeno da se pravi beskvasni kruh koji se brže pripremao i bio svakodnevni dio prehrane.
Dok bi se kruh pekao, domaćice bi “ušćinule” dio tijesta i ispržile ga djeci koja nisu mogla čekati da se kruh ispeče. Tako su nastajali prvi uštipci – jednostavno, mirisno i hranjivo jelo koje je donosilo radost djeci i olakšanje domaćicama.
Ova etimologija svjedoči o dubokoj povezanosti proizvoda s tradicijom, toplinom doma i svakodnevnim životom obitelji u Hercegovini.
