Danas je na Prahuljama ukop Sarafine Lauš, žene čija je bol nadrasla riječi.
Danas će groblje Prahulje u 15:00 sati postati mjesto najdublje tišine. Na vječni počinak ispraćamo Sarafinu Lauš, ženu čija je životna priča ispisana najtežim tintama ljudske patnje, ali i nevjerojatnim dostojanstvom koje samo majka može nositi.
Danas će groblje Prahulje u 15:00 sati postati mjesto najdublje tišine. Na vječni počinak ispraćamo Sarafinu Lauš, ženu čija je životna priča ispisana najtežim tintama ljudske patnje, ali i nevjerojatnim dostojanstvom koje samo majka može nositi.
Sarafina nije bila samo majka i supruga; bila je živi spomenik žrtvi.
U vihoru rata, njezino srce je lomljeno iz dana u dan:
Izgubila je tri sina. Tri mladosti koje su bile njezin svijet.
Izgubila je supruga. Oslonac koji je nestao kad je bio najpotrebniji.
Preživjela je pakao. Provela je 11 mjeseci u zatočeništvu, noseći teret koji bi slomio i najjače.
Odlazak bez zemaljske pravde
Ono što njezinu sudbinu čini još težom jest činjenica da Sarafina nije dočekala pravdu. Otišla je s ovog svijeta noseći svoje rane sama, dok su sudski spisi ostali nijemi na njezinu tragediju.
Njezina pravda sada više nije u rukama ljudi, već u miru koji je konačno pronašla pored svojih najmilijih, prenosi Centralna.ba.
”Postoje boli koje se ne mogu isplakati i gubici koji se ne mogu nadoknaditi. Sarafina je bila tihi svjedok naše teške povijesti, majka koja je krvarila za svoju obitelj i svoj narod do posljednjeg daha.”
Danas se ne opraštamo samo od jedne žene, već od simbola jedne cijele generacije koja je preživjela nezamislivo.
Neka joj je laka zemlja i neka konačno pronađe mir u naručju svojih sinova i supruga.
