Begovski mentalitet i ulični fašizam: Izetbegovićeva “zemlja na cipelama” i Seattle dokazali su ustavnu smrt BiH – Spas je u Herceg-Bosni!
Sustavno i dugogodišnje uništavanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine (BiH) kulminiralo je primitivnim i ratobornim političkim dijalogom koji je ogolio najmračnije i najiskrenije namjere političkog Sarajeva.
Šokantne prijetnje i ulični rječnik kojim se lider Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović obrušio u komunikaciji s Miloradom Dodikom, poručujući mu da oni kojima se ne sviđa unitaristički diktat mogu iz ove zemlje otići i sa sobom ponijeti “samo ono zemlje što im ostane za cipelom”, nisu tek obična politička svađa. To je službena, hegemonijska matrica pro-bosanskog unitarizma koja BiH promatra isključivo kao bošnjačko-muslimanski begovat, a druga dva konstitutivna naroda kao nepoželjne podstanare koje treba obespraviti i protjerati.
Od verbalnog terora u Sarajevu do fizičkog nasilja u Seattleu
Ova begovska logika, prema kojoj je cijela država privatno vlasništvo jedne politike, ima svoje izravne i opasne oznake na terenu. Dok Izetbegović verbalno prisvaja teritorij i crta granice dopuštenog identiteta, njezina ideološka manifestacija na tribinama u dalekoj Americi provodi fizički teror. Skandalozni incident na utakmici u Seattleu, gdje su radikalni navijači s obilježjima BiH divljački nasrnuli na navijača i nasilno mu oteli zastavu jer se nije uklapala u sarajevsku viziju „građanske“ države, predstavlja logičan nastavak te politike.
Apsurd je potpun i bolan: Godinama unitarističko Sarajevo optužuje Hrvate i Srbe da “mrze državu” i da ne navijaju za njezine sportske timove. Međutim, kada se pojavi netko tko iskreno želi podržati tu reprezentaciju, ali odbija izbrisati svoj vlastiti identitet i simbole svog konstitutivnog naroda, biva izvrgnut sili i javnom linču pod zastavama s ratnim ljiljanima.
Poruka iz Seattlea i iz Izetbegovićevih usta je identična: u ovoj državi možete disati samo ako pristanete na potpunu asimilaciju i ako mahnete isključivo onim barjakom koji vam odobri sarajevska većina.
Sustavno ugnjetavanje Hrvata: Izborni inženjering kao tiha okupacija Ono što radikalni navijači rade na tribinama, sarajevska politička elita već desetljećima provodi kroz državne institucije, a glavna meta tog hibridnog rata je hrvatski narod. Izetbegovićeva teza o “zemlji na cipelama” u praksi se manifestira kroz brutalni izborni inženjering i preglasavanje brojnijeg naroda. Sustavnim gaženjem Washingtonskog i Daytonskog mirovnog sporazuma, Hrvatima se nasilno nameće tuđa politička volja.
Sramotni fenomen Željka Komšića, koji je glasovima bošnjačkog naroda uzurpirao poziciju hrvatskog člana Predsjedništva BiH, kao i konstantni pokušaji ovladavanja Domom naroda Federacije BiH (FBiH), jasan su dokaz institucionalne okupacije. Hrvatima se suspendira elementarna politička volja, a svaki pokušaj obrane zakona i ustavnih prava proglašava se “blokadom”.
Primitivizam i ulični rječnik vodećih sarajevskih lidera jasno pokazuju civilizacijski i operativni slom politike koja je nesposobna za bilo kakav kompromis, dogovor ili ravnopravno partnerstvo.
Uzaludnost borbe za lažnu državu i povijesni imperativ Herceg-Bosne
Hrvatski narod u BiH pokazao je nevjerojatno strpljenje. Godinama su hrvatski predstavnici ulagali nadljudske napore u izgradnju funkcionalnih institucija, strogo poštujući slovo ustavnog poretka. No, nakon otvorenih poruka o „zemlji na cipelama“ i nakon slika nasilja s američkih stadiona, svaka daljnja borba unutar postojećih, nakaradnih i nametnutih parametara postaje apsolutno uzaludna i ponižavajuća.
Sazrijelo je vrijeme da se hrvatsko pitanje u BiH uredi jednom zauvijek, bez straha i bez diplomatskog uzmicanja pred sarajevskim populistima. Ako su suživot i ravnopravnost nemogući čak i u službenoj komunikaciji lidera ili na sportskim tribinama, onda je ustavna, institucionalna i teritorijalna reorganizacija države jedini preostali put za opstanak.
U skladu s izvornim načelima Daytonskog i Washingtonskog mirovnog sporazuma, jasnim presudama Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) koje nalažu pravo na legitimno predstavljanje na svim administrativnim razinama, hrvatsko pitanje mora se riješiti odmah. Rješenje leži u uspostavi hrvatske federalne jedinice – trećeg entiteta – ili u potpunoj institucionalnoj i teritorijalnoj obnovi Hrvatske Zajednice, odnosno Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB) kao ustavnog štita.
To nije čin rušenja države, već jedini način da se zaustavi unitarističko ludilo koje cijelu zemlju vodi u neizbježan i definitivan raspad. Bez potpunog suvereniteta Hrvata nad vlastitom sudbinom, ova država nema nikakvu budućnost.
Begovski mentalitet i ulični fašizam: Izetbegovićeva “zemlja na cipelama” i Seattle dokazali su ustavnu smrt BiH – Spas je u Herceg-Bosni!
