Trideset dana izborne kampanje primiče se kraju. Svaki foto finiš u svemu uvijek donosi sa sobom i neobjašnjivu nabrijanost koja se u pravilu svodi na osobne animozitete ili vlastita nezadovoljstva, a (pre)često i vlastite komplekse.
Ovo potonje je posebna vrsta dijagnoze koja kontaminira prostor, srećom uglavnom onaj virtualni pa je i šteta kontaminacije podnošljiva.
Valjda je priroda izbornih procesa takva da u pojedincima budi previše iracionalnog kojeg ni sami ne razumiju, a suvremene tehnologije dale mogućnost da se sami tješe da su bili dobri “ćaci”. Objašnjava nam se kako ništa ne valja, kako se sve raspada i kako trebamo promjene, revolucije i “poskidat” sve i svakog. Kao da nemamo vlastitu moć da i sami ne vidimo i ne prosuđujemo. Ukratko, destrukcija bez ijednog ponuđenog rješenja koja posljedično nosi potencijalnu opasnost – da se dijelimo.
Ovaj tekst će upravo pričati o tome da se hrvatsko nacionalno biće ne smije i neće dijeliti, da je ono postojalo i u eri “partije” i “udbaša” što je također ovo predizborno vrijeme bilo visoko na agendi, iako je velik dio takvih odavno pod zemljom.
Svrha ove kolumne i jeste bila da se napravi analiza, kako politološka za odlične đake, tako i društveno politička za sve pa i loše “ćacije”. Tko ih je čitao pozorno, ako su išta razumjeli vidjeli su što je u fokusu, a ne tko, ali zašto je taj netko imenom spomenut – s razlogom i spomenut.
Napravljen je pregled što je hrvatski narod, kao politički narod, prošao u raznim etapama posljednjih četvrt desetljeća i kakvim sve demokratskim, ponekad i matematičkim devijacijama smo svjedočili kao isti taj narod.
Oni nabrijani, uz upisane “ćacije” vjerojatno su u tome vidjeli isključivo ekskluzivno navijanje za nekoga ili još gore, za promociju politike jednoumlja. Upravo suprotno!
Hrvati žele pluralizam, hrvatski narod želi slušati o temama koje doprinose kvaliteti života, Hrvati žele gospodarski rast i razvoj u svakoj oblasti koja doprinosi razvoju malog čovjeka, svoga susjeda bez obzira na nacionalnu ili neku drugu pripadnost. Ali isto tako, Hrvati žele, zazivaju i vape za jednakopravnošću, onom koja jamči slobodu vlastitog identiteta koji neće biti ugrožavan ili dugoročno ugnjetavan. To jednako pravo ne onemogućava bilo čije pravo da konzumira ljudska, ustavna, politička ili građanska prava normirana zakonima, Ustavom ili drugim relevantnim dokumentima.
Ukoliko Hrvati svoju konstitutivnost konzumiraju kroz instituciju Predsjedništva, kao jedne od institucija predviđene kao tročlano čije uporište vuče iz ustavne preambule, onda ga oni moraju i konzumirati u istom kapacitetu kao i druga dva konstitutivna naroda koji svi skupa kumulativno čine 97% stanovnika Bosne i Hercegovine.
Osobno, nemam ništa protiv da moja konstitutivna prava predstavlja bilo tko, kako god se zvao, tko je legitimni izbor te konstitutivne zajednice kojoj pripadam. Identitet je vlastito pravo, ja mogu biti kozmopolit, akademski slikar i Hrvat. Ovo posljednje je kolektivno i nacionalno. Ključni segment i stup u kreiranju cijelog društvenog i političkog sustava od rođenja nacionalnih preporoda s kraja 18.og i početkom 19.og stoljeća. Jasno je da se mi u toj sferi nismo pomaknuli mnogo i da za takvo što treba širi spektar politika, domaćih i međunarodnih, da se rješenje implementira u djelo.
Od Washintona i Daytona do Neuma 2022., svaki razgovor o uređenju političkog sustava bio je u istom političkom i diplomatskom aranžmanu. To su upravo stvari oko kojih se ne smijemo dijeliti. Mi imamo zajednički cilj. I u ovom trenutku se na tim temama trebamo okupljati i ostaviti ega i sujete po strani. Svima, a galamdžijama osobito, jasno je da su mogućnosti od preglasavanja i dalje tu. Ako će do njega doći, neka i dođe, ali naša poruka treba biti jasna.
Ako su mogućnosti, teorijske i praktične, empirijski dokazive takve da je Darijana Filipović trenutno s najvećim mogućnostima legitimnog rezultata, onda je ona ta oko koje se trebamo okupiti, pa kud puklo. Prosipanje glasova je pucanj u vlastita koljena. Ne zbog Darijane, nego zbog nas samih. Nitko ne devalvira ulogu bilo kojeg, ali izrijekom BILO KOJEG političkog subjekta s legitimnim demokratskim rezultatom tko god bio. Pa i ovaj mandat u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH smo imali četiri hrvatska politička subjekta/koalicije koji su dobili legitimitet političkog predstavljanja. Možda će ih sada biti pet ili šest, ili možda tri, to se ne treba prejudicirati. Izabrat će se.
Koncept nacionalnog okupljanja, u ovakvim uvjetima demokratske nejednakopravnosti pri izboru hrvatskog člana Predsjedništva, strateški je i dugoročna važna javna poruka kao mehanizam za sve što slijedi nakon 4. listopada. Jer 4. listopada nije gotovo – tek počinje! Zbog tog interesa se trebamo uzdignuti iznad vlastitih uskogrudnosti i kompleksa. Danas je to Darijana, a mogao je biti bilo tko.
P.s.
Ego is not your amigo.
O autoru:
Ivan Ćubela viši je asistent na Studiju politologije Sveučilišta u Mostaru, gdje je prethodno od 2017. do 2021. godine radio kao asistent. Izvodi nastavu na kolegijima Političke stranke, Izborni sustavi, Komparativna politika, Modeli demokracije u podijeljenim društvima, Politički sustav Izraela i Politički sustav Republike Hrvatske.
Završava poslijediplomski doktorski studij na Sveučilištu u Mostaru u području komparativne politike. Dobitnik je Dekanove nagrade za najboljeg studenta 2016. godine.
rilikom preuzimanja ovog ili bilo kojeg drugog autorskog sadržaja s Hercegovačkog portala obvezno je jasno i vidljivo navesti izvor te link na originalni članak. Neovlašteno preuzimanje, objavljivanje ili distribucija sadržaja bez navođenja izvora nije dopuštena.
