Otvorena Pandorina kutija u vidu poslovanja mostarskog i hercegovačkog giganta Aluminija zapravo je zorni prikaz svega onoga što čini bosanskohercegovačku tranziciju u posljednjih 15-20 godina.
Svojevrsni miks socijalizma i kapitalizma na balkanski način koji je tržišno i ekonomski unakazio Aluminij i doveo do njegovog (privremenog) gašenja otvorio je čitavu plejadu nagađanja što se zapravo krije u pozadini, u čemu osobito prednjače sarajevski spin maheri koji uz pad Aluminija željno priželjkuju pad hrvatskog političkog vodstva.
Prvi dani eskalacije krize u Aluminiju promptno su (uz ovacije i pljesak) popraćeni u bošnjačkim dežurnim moralnim opinion makerima i ostala medijska mašinerija koja je na dan gašenja Aluminija s visokonaponske mreže u svojim redakcijama otvarala šampanjac. Je li bio alkoholni ili halal, poznato je samo njima – piše HSM.ba.
Dovoljno je bilo pogledati masu komentara na istim medijima. Tolika doza mržnje rijetko je gdje vidljiva čak i u domorodačkim i plemenskim zajednicama. Pošto je riječ o „antifašistima“ njima je ipak oprošteno.
Dokazali su takvo što i na proslavi treće godišnjice neuspjelog vojnog puča u Turskoj gdje „građanski“ dio Bosne i Hercegovine uz ponos i na radost svih obilježava „neuspjeli teroristički pokušaj na demokratski poredak i suverenitet“ iste one Turske koja je u posljednje tri godine pozatvarala na desetke tisuća prosvjetnih, medijskih i drugih djelatnika jer ne misle kao režim.
Sav jad i dvostruka mjerila najbolje interpretira Oručević koji ne preže da u takve svrhe iskorištava i povijesnu baštinu. Voli Safa povijesnu baštinu. Osobito iz vremena dok je kao pripadnik HVO bio sklonjen u Dubrovniku. Valjda mu iz tih dana naviru uspomene.
Sarajevska medijska vojska s osmijehom na licu vršila je medijsku harangu na cjelokupni hrvatski politički vrh, pozivala na revoluciju, rušenje, paljenje da bi takvo što ipak bilo umanjeno posljednjih dana kada je političko vodstvo hrvatskog naroda u BiH javno rekla sljedeće: „Svaki krivac koji je u vlastite svrhe iskorištavao hercegovačku gospodarsku žilu kucavicu bit će procesuiran i krivično gonjen, a Aluminij će biti pokrenut ponovo po novom ekonomski održivom modelu“.
Nakon takve najave uslijedila je svojevrsna šutnja istih medijskih naslađivača propasti Aluminija. Logično pitanje koje se postavlja zašto su pozivi na rušenje politike i cijelog sustava odjednom nestali?
Nakon što se u javnosti iznijelo koliko je ukupne štete pridonijelo razdoblje platformaške vlasti (2010. – 2014.) dolazi do nagle šutnje istih onih revolucionara i inkvizitora. Naime financijski podaci prikazuju da je preko 70% ukupnog duga Aluminija i čitave financijske dubioze napravljeno za vrijeme dvojice platformaških kadrova koji su upravo preko Nikšića i Lijanovića izvukli iz Aluminija desetine milijuna maraka.
Generalni direktori iz te ere, prvo Bradvica, a potom i Ljubić, sklopili su ugovore koji su izravno Aluminij oštetili preko 262 milijuna KM!
Nakon Općih izbora 2014., isti akteri preko tajkunskih posrednika nastoje sačuvati svoja mjesta u Nadzornom odboru kao i na poziciji Generalnog direktora. Preko kadrova DF-a koji su ušli u federalnu vlast pokušali su zablokirati imenovanje nove Uprave.
Ključni čovjek za tu rabotu bio je tadašnji federalni ministar Reuf Bajrović, koji je napravio svojevrsnu krizu odmah na startu oko imenovanja. Bajrović je pod svaku cijenu nastojao završiti odredbu gdje bi za imenovanja ključnu riječ imao ministar toga resora.
Isti taj hrvatofobični Bajrović koji i dan danas djeluje kao siva eminencija u političkom djelovanju Željka Komšića, koji je prelaskom iz SDP i osnivanjem DF-a, a nešto kasnije i ekstremističkog Građanskog saveza skupa s Emirom Suljagićem nastavio propagirati svoje sulude ideje.
Tužiteljstvo Hercegovačko – neretvanske županije otvorilo je šest predmeta u vezi Aluminija i njegovog poslovanja. Očigledno postoje naznake da bi prvi na udaru i privođenje pred lice pravde mogli biti Platformaši i činovnici čiji je glavni zadatak bio rušenje većinski hrvatskih prostora.
