Dok se tržište rada u BiH polako prazni, a radna snaga masovno odlazi prema zapadnoj Europi, na gradilištu firme Jokić-invest u Višegradu neobična pojava. Deset mladih ljudi iz Bangladeša vrijedno radi na izgradnji stambenog objekta namijenjenog osobama iz kolektivnih centara u ovom gradu.
Kompanija iz Zvornika angažovala ih je u nedostatku domaće radne snage, a nakon skoro dva mjeseca boravka u Višegradu radnici iz Bangladeša potpuno su se uklopili u radnu atmosferu, ali i lokalnu zajednicu. Odlično su prihvaćeni, a trude se premostiti i jezičke barijere.
Mohiuddin Talukder, Belal Hosain, MD Gopran i Morshed Alam koje smo zatekli na gradilištu u naselju Kalate u Višegradu kažu da im se BiH veoma dopala, te da su ljudi ovdje vrlo prijatni.
“Došli smo da radimo na građevinskim poslovima, i puno smo naučili. Lijepo je ovdje, ljudi su odlični, pomažu nam. Jako smo zadovoljni i uslovima rada i svim ostalim”, kaže Mohiuddin Talukder, radnik iz Bangladeša.
Nedostaje zidara, tesara, armirača…
Na gradilištu, kao i samom gradu su dobro prihvaćeni. Iako im je u početku trebao prevodilac, brzo su savladali osnovnu komunikaciju, a odlično broje i do deset.
“Prihvaćeni su normalno, i drugi radnici su pripremljeni na njihov doček i zaista su im pomogli. Već drugi, treći dan je postojala međusobna komunikacija. Jer oni nisu odvojeni, pomiješani su sa ostalim radnicima, jedni drugima pomažu i ostvaruju to što im je zadatak. Objekat je u fazi konstrukcije i oni su angažovani na zidarskim, tesarskim i armiračkim radovima, veoma smo zadovoljni s njima. U početku je bilo problema u komunikaciji, prilagođavanju, aklimatizaciji, postojale su jezičke barijere, ali oni sad već polako uče jezik, komunikacija je bolja, nema potrebe ni da angažujemo prevodioca kao u početku”, kaže Slavko Radišić, šef gradilišta u Višegradu.
Pojašnjava da su radnici iz Bangladeša angažovani zbog nedostatka radne snage koju kompanija nije mogla pronaći ni u Višegradu niti u okruženju.
“Nije bilo adekvatne, kvalifikovane radne snage, konkretno tesara, zidara i armirača i pristupilo se angažovanju radnika iz Bangladeša, sama priprema trajala je nekih tri do četiri mjeseca, Taj period je bio potreban da se pribave svi potrebni papiri, vize, radne dozvole, da se odradi prijava radnika u sistemu PIO itd”, pojašnjava Radišić.
Posla ima, ali nema ko da radi
Osim na projektu izgradnje stambene zgrade namjenjene za raspuštanje kolektivnih centara na području Višegrada, građevinska kompanija Jokić-invest angažirana je i na drugim gradilištima, a Radišić ističe da radnike sa višegradskog, koje je trenutno najveće gradilište, po potrebi angažuje i na Sokocu gdje rade na projektu izgradnje stambenog objekta iste namjene.
“Na Sokocu gradimo objekat sa 64 stana, investitor je isti, radimo i na rekonstrukciji sportske hale u Istočnom Sarajevu koja je urušena zbog elementarnih nepogoda, a u pripremi je izgradnja zgrade u Zvorniku sa 70 stanova namijenjenih za tržište”, kaže Radišić.
Građevinska kompanija Jokić-invest koja je relativno mlada firma u razvoju i trenutno zapošljava 76 radnika, nije jedina koja se suočava sa nedostatkom radne snage. Odlazak radnika je generalno problem BIH.
“Mi smo se susreli sa tim problemom kao što se generalno tržište BIH susreće, ne samo građevinski sektor nego i ostale branše. Veliki je odliv ljudi u inostranstvo i zemlje EU i onda smo mi u skladu s tim tražili neko rješenje. Prilikom kontakata koje je direktor uspio uspostaviti, došli smo do te neke opcije da ljude iz Bangladeša dovodimo ovdje jer su oni bili zainteresovani, tako da je direktor bio tamo na licu mjesta, mi smo ispitali proceduru i sve potrebne korake, Zavod za zapošljavanje, Agencije za strance, Ambasada BIH u Indiji, u Nju Delhiju koja je nadležna za Bangladeš. Spakovali smo tu dokumentaciju i za sada išli na probu sa deset ljudi, sve to završili i oni su uspješno došli ovdje i počeli da rade. Osigurali smo im smještaj, platu i hranu. Jako su zadovoljni, vrlo su zahvalni poslodavcu i vrlo pozitivni prema našoj zemlji i puni poštovanja”, kaže Marijana Milović, izvršna direktorica Jokić-investa.
Plate za iste poslove u Bangladešu, prema nekim podacima u prosjeku su oko 100 eura, tako da je dolazak u BiH ovim ljudima šansa da ostvare bolju zaradu. Uz to smješteni su u kući u blizini gradilišta koja ima sve potrebne uslove za normalan život, a zadovoljni su i zaradom. Plate su, saznajemo, na nivou prosječnih u regionu, pa ovdje mogu zaraditi troduplu ili čak petoduplu platu, zavisno od posla koji rade. Ako je suditi po ovom BIH za njih je kao Bosancima i Hercegovcima Njemačka ili druge evropske zemlje gdje odlaze.
“To nije problem samo u BIH, već u cijelom regionu da radna snaga odlazi na zapad, tamo su veće satnice i veće plate, cijena rada, to je glavni razlog. Kad bi se zakon liberalizovao, da se smanje porezi na plate i podigne cijena rada možda bi i mogli pričati o angažmanu domaće radne snage za dalje poslove. U građevinskom sektoru fali svih profila, sad smo u fazi radova na konstrukciji, a kad krenu zanatski radovi bit će isti problem. Sva zanimanja koja su zastupljena u građevini su deficitarna na domaćem tržištu, nema ih i teško ih je naći”, tvrdi Slavko Radišić, šef gradilišta u Višegradu.
Za Jokić- invest radna snaga je dobrodošla iz cijele BIH s obzirom na poslove kojima se bavi, građevinskim, zanatskim radovima, ali i hidrogradnjom također.
U planu nove ture iz Bangladeša
“Zapošljavamo ljude iz cijele BIH, pa i u Višegradu smo se najprije obratili Zavodu za zapošljavanje, davali smo oglase za posao, ali nije bilo dovoljno radne snage. Trudimo se da sve bude korektno i da su plate u odnosu na ove građevinske firme solidne, međutim bez obzira na to danas je teško naći čak i pomoćne radnike, a o majstorima da i ne pričamo. Tamo gdje možemo uzmemo kooperante, imamo lijepu saradnju sa još par firmi, pa ako su elektro radovi angažujemo elektro firmu da nam oni to urade, iako licencama pokrivamo te radove. Nekada smo prinuđeni da pauziramo ili odbijamo poslove jer nema dovoljno radne snage. Ja se bojim da ovo nije kraj i da što se tiče odliva radne snage iz države tu trenutno nema neke pomoći, šta god da uradite, jer smo i mi imali slučajeva sa ljudima da više ni novac nije u pitanju, jer oni prosto žele nešto da probaju, ako ništa tamo negdje da odu. Što se tiče uvoza radne snage generalno, možda pojednostaviti proceduru. Nama je kod Bangladeša problem što ljude povezuju sa migrantima, zbog migrantske krize u svijetu, tako da naši radnici imaju nekad neugodnosti, često ih zaustavlja policija i legitimiše, iako oni imaju sve regularno, od pasoša, ulazne vize boravka, naljepnice za boravak. Bilo je takvih situacija, i mislim da je dobro da ljudi znaju da postoje i ljudi koji regularno rade ovdje”, ističe Milović.
Planiraju da do kraja godine, ako sva ta situacija oko papirologije bude uredu, dovesti još 20 do 30 radnika iz Bangladeša.
