Pitala učiteljica malog učenika u Hercegovini što se najviše jede za doručak kod njih u obitelji.
Mali Hercegovac odgovara: Učiteljice kada ima para onda doručkujemo salamu, a kada nema onda jedemo pršut.
Hercegovački pršut
Na dva koraka smo od Dalmacije, još jednog područja sa dobrim pršutom, ali bilo bi pogrešno udružiti ove proizvode samo zbog geografske blizine.Druga voda, drugi vjetrovi, drugo drvo obilježavaju prekrasne pršute iz zapadne Hercegovine: to su vode rijeke Trebižat, bistre, plahovite, krške pritoke Neretve. To su bura i jugo, koji se susreću i sudaraju i pušu samo ovdje. To je dim graba i bukve, drveća sa visokih nadmorskih visina obližnjih planina.
Druga klima mu zatim daje posebnost: nema vlage, nema rose ujutro, niti mraza zimi.
Svinje u ovom području su slobodne, hrane se krompirom iz Vodica, šipcima i smokvama iz Počitelja, pšenicom, raži, ječmom, kukuruzom mljevenim u mlinovima u Čapljini.
Zbog toga je njihovo meso posebno, kao što je posebno, sofisticirano, meso od svinja koje neki prerađivači kupuju na sjeveru Bosne, u Brčkom, Derventi, Bijeljini, u Republici Srpskoj, gdje su najbolja uzgajališta.
I trave sa kojima se začine butovi, uz so, biber, bijeli luk, dio su raskošne raznolikosti biljaka koje su osnova velikog hercegovačkog meda.
