– Filip je moj sin, a ja sam daleko. Trenutno sam u Austriji jer tu radim već neko vrijeme. Totalno sam izvan sebe. O strašnoj vijesti doznala sam slučajno preko interneta i od tada ne prestajem piti tablete za smirenje. Ne mogu se skoncentrirati uopće na ništa.
U Split se vraćam krajem siječnja jer mi tek tada završava smjena na poslu i imat ću slobodno. Jesam li ljuta zbog svega? Ne, nisam ljuta nego zabrinuta jer on od straha nije spavao 20-ak dana u komadu. I zločin je napravio rastrojen. Dečki koje je ubio maltretirali su ga i upadali mu u stan po noći i prijetili mu nožem.
Tukli brata
Uzeli su mu sav novac koji je imao pa mu je hitno trebao novi ukrcaj na brod jer nije imao ni za hranu. Smršavio je osam kilograma u mjesec dana. Na brod se, kao časnik palube, trebao ukrcati ove sedmice – rekla je za Jutarnji list Etel Zavadlav, majka 25-godišnjeg splitskog ubojice Filipa, naglašavajući kako “njezinom sinu treba liječnička pomoć, a ne zatvor”.
Svjesna je podrške koju deseci tisuća građana pružaju njezinom sinu unatoč činjenici što je riječ o trostrukom ubojici, ali roditeljsku ljutnju i bijes prema samom zločinačkom činu koji ledi krv u žilama ne pokazuje, no ukazuje na splet loših odluka. Posljednji put ga je čula par sati prije uhićenja. Zvučao joj je, otkriva, zbrkano te joj je ponavljao: “Dođi, dođi, dođi što prije.”
Na pitanje je li Filip dao naslutiti da bi mogao učiniti nešto nažao dečkima čije je živote u subotu popodne ugasio, majka osumnjičenog trostrukog ubojice kaže da takav scenarij nije nikome ni približno spominjao.
– Tog dana kad je bilo ubojstvo, htio je otići u bolnicu na hitni psihijatrijski prijem. Spominjao je suicid, bacanje pod vlak i slično, ali nikada ovakav užasan ishod. No otac ga je spriječio u odlasku u bolnicu jer je smatrao da se poslije toga neće moći nigdje zaposliti. A policiji se Filip nije nikad obratio za pomoć, jer ionako ne bi bilo svrhe.
Maltretiran je zbog navodnih dugova dvije godine mlađeg brata kojeg su svako malo tukli te mu nabili ogromne kamate na dugovanje. Da bi na kraju došli na Filipova vrata u unajmljeni stan gdje je živio sam – otkrila je još Filipova majka dodajući da ne zna odakle sinu oružje kao niti gdje se trenutno nalazi mlađi sin.
Na upit kako komentira Filipovu kriminalnu prošlost pa i osuđujuću uvjetnu presudu prema kojoj je “ona čuvala stražu dok je njezin sin Filip 2014. godine krao iz Kršćanske proročanske crkve Maranatha iz koje je ukrao 11.000 kuna vrijedne predmete”, Etel pojašnjava “da se pišu bezvezarije pa i da je nju sin tukao, no to je apsolutna laž”.
Provale u crkvu
Bezvezarije ili ne, prema presudi Filip je zbog te provale u crkvu od 13. ožujka 2014., kada je ukrao 1100 kuna, dvije video kamere i diktafon, osuđen na splitskom sudu na uvjetnih godinu dana dok je njegova majka, u ulozi pomagačice i čuvarice straže, osuđena na istu kaznu, ali s četverogodišnjim rokom kušnje.
Par dana kasnije, Filip je s istim ciljem posjetio i Evanđeosku pentekostnu Crkvu Radosna Vijest u Mislavovoj ulici iz koje je pobjegao praznih ruku nakon što je domarka čula buku. Osim za provale, Filip je osuđen i na uvjetna tri mjeseca zatvora za prikrivanje jer je kupio bicikl od 200 kuna za koji je znao da je ukraden.
Ujedno mu se sudilo i zbog obiteljskog nasilja kada je prije četiri godine osuđen na mjesec dana zatvora uvjetno na šest mjeseci. Zbog tog se događaja oglasio na Facebooku kako bi s prijateljima prokomentirao posjet policije na kućni prag.
Osam dana
“Dobio sam osam dana zabrane dolaska kući zbog kršenja članka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Glupog li sustava. Brat i ja se posvađali. I ja se derem na njega. Otac zvao panduriju da se ja derem po kući. U međuvremenu brat izađe iz kuće jer ga boli k…., a otac je nastavio dalje i pred pandurima optuživat mene te brata zvat na mobitel. I preko mobitela brat priča pandurima i ja sam sad pod zabranom…”, opisao je svoj krimen Filip prije nekoliko godina na društvenim mrežama.
Razorena obitelj
A njegov posljednji grijeh, zbog kojeg su građani podijeljeni jer je za neke trostruki ubojica heroj, a ne zločinac, složno tvrde: “Postupija je onako kao kad čoviku dobrom k’o kruh, prekipi. Nema potrebe za čuđenjem.”
Teško je dokučiti što se Filipu u međuvremenu dogodilo jer dok je pohađao srednju pomorsku školu, imao je jednostavne želje. U zadaćnici iz predmeta Etike je napisao: “Želim postići vrlo dobre ocjene u školi. Najviše želim naučiti engleski jezik, riješiti se svih problema koje imam i koje ću imati te želim razveseliti obitelj.”
Obitelj, koja je sudeći po svemu već neko vrijeme na koljenima, svojim potezom koji je zaprepastio zemlju, posrnuli nautičar potpuno je razorio.
Centar nadzirao obitelj od 1997.
Splitski Centar za socijalnu skrb nadzirao je obitelj Filipa Zavadlava još od 1997.
U obitelji su, uz roditelje, još dva brata, obojica na pragu 20-ih godina, što znači da su socijalni radnici bili upoznati s prilikama u obitelji još otkako su braća bila mala, no nisu poznati detalji na koji način su se problemi rješavali od strane stručnih službi.
Jedan od braće nalazi se u terapijskoj zajednici za liječenje ovisnosti u Crnoj Gori.
– Ovaj Centar je u obitelji Zavadlav još od 1997. poduzimao sve potrebne mjere i radnje sukladno odredbama Obiteljskog zakona, a s ciljem zaštite interesa malodobne djece kroz pružanje savjetodavne pomoći i podrške roditeljima u ostvarivanju socijalne skrbi, prenosi ABCPortal.info.
Te mjere provodile su se kontinuirano do 2016, odnosno do punoljetnosti najmlađeg djeteta. Što se tiče ostalih mjera koje se nisu odnosile direktno na maloljetnu djecu, bilo da se radilo o obavijestima ili prijavama od strane privatnih osoba ili drugih državnih tijela, ovaj Centar poduzimao je i nakon punoljetnosti djece sve mjere i radnje sukladno pravilima etičnosti struke kao i važećim zakonskim propisima – kažu u CZSS-u.
